SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Marija Majka Crkve

Marija Majka Crkve

Na Duhovski ponedjeljak, na početku Duhovske osmine, Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve. Marija se nalazi u skupu onih koji su iščekivali silazak Duha Svetoga. Ona okuplja apostole i učenike oko sebe i tako im je svima Majka. No, u skupu se nalaze i „braća Isusova“. To se može odnositi na stvarnu rodbinu Isusovu, ali i na prve vjernike za koje Isus kaže: „onaj koji sluša i vrši Riječ moga Oca, on mi je i brat i sestra i majka.“ Tako i mi se možemo svrstati u red onih koji bi trebali biti Isusova braća, osobito po životu, slijedeći Isusov primjer. U današnjem Evanđelju Krist daje Ivanu Mariju za majku. Tu Isus ne misli samo na to da Ivan pazi na Njegovu Majku nakon Njegove smrti, već daje preko Ivana Mariju za Majku svima apostolima i učenicima, a neposredno i nama. Mi danas ne moramo kao Ivan brinuti o zemaljskim potrebama Kristove Majke, ali moramo nasljedovati Njezinu vjeru. Krist s križa daje Mariji Ivana za sina, te tako preko „ljubljenog učenika“ Marija postaje Majka apostola, Kraljica apostola, ali i Majka Crkve. Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.
Na molbu blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje odredila je 1979. da se u svim biskupijama Crkve u Hrvata blagdan Marije Majke Crkve slavi na Duhovski ponedjeljak, u Duhovskoj osmini. Ugledajući se na Mariju, Majku Isusa Krista, i nasljedujući njezinu življenu vjeru, Crkva isto postaje majka što rađa Božju djecu. O tome govori Drugi vatikanski sabor: „Crkva promatrajući Marijinu otajstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršavajući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na nov i besmrtan život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu.“ Mariji Majki Crkve posvećene su mnoge crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trnovčica, Plitvice, Garevac kod Modriče, Mostar-katedrala, Subotica)

Slika: Marija Majka Crkve

Slika: Marija Majka Crkve-katedrala u Mostaru

Slika: Marija Majka Crkve-župna crkva u Garevcu

Svetac dana - Sveti Bernardin Sienski

Sveti Bernardin Sienski

Današnji sveti zaštitnik je veliki Bernardin Sienski (Bernardino da Siena), „apostol Italije“, franjevac, pučki propovjednik i misionar. Rodio se 8. rujna 1380. kao Bernardino degli Albizzeschi u gradu Massa Maritima (provincija Grosseto, južna Toscana). Sin gradskog poglavara, ostao je bez roditelja sa 6 godina i otada živio kod svoje pobožne tetke u Sieni. Omiljen i darovit mladić, studirao je građansko i crkveno pravo na sienskom sveučilištu, a za vrijeme pošasti kuge, 1400, nesebično pomagao ugroženim sugrađanima. Svoje imanje podijelio je siromasima, 1403. pridružio se franjevačkom redu, a 1404. zaređen je za svećenika. Promicatelj obnove franjevačkog reda i razvoja njegove grane opservanata, utemeljio je mnogobrojne samostane i učilišta, a od 1438. bio je generalni vikar reda. Znatno je utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: svetog Ivana Kapistrana, svetog Jakova Markijskoga i drugih. Broj samostana franjevaca opservanata podigao je s 20 na više od 300. Promicao je temeljitu teološku naobrazbu franjevaca i borio se protiv fratarskog „svetog primitivizma“. Sjajni govornik, kao proslavljeni putujući propovjednik djelovao je od 1417. po čitavoj Italiji, okupljao tisuće i tisuće ljudi na trgovima talijanskih gradova i obratio brojne nevjernike. Njegove propovijedi obično su završavale masovnim pomirenjima i razmjenom „poljupca mira“. Imao je velik utjecaj na vjerski i građanski život. Sudjelovao je pri sklapanju Firentinske unije. Optužen je za krivovjerje zbog pločice s monogramom IHS (Isus), koju je uvijek nosio na prsima. Protiv njega su vođena tri crkvena postupka, ali je oslobođen i slovi kao osnivač pobožnosti Imena Isusova. Simbolom Imena Isusova ukrasio je mnoge crkve, kuće i javne zgrade. Ponudili su mu tri biskupske stolice, ali je sve odbio. Prožet humanističkom kulturom, obogatio je talijansku prozu jer je u književnost unio svježinu narodnog jezika.

Narodu se obraćao živim jezikom i pučkom neposrednošću, raznovrsnošću izlaganja, anegdotama pa i pravim novelama. Teološko-asketski pisac, ostavio je više zbirki propovijedi na latinskom i talijanskom jeziku. Bio je jedan od najznačajnijih promicatelja teološkog nauka o svetom Josipu. Ističu se njegova djela „O vječnom evanđelju“, „Serafini“ i „O kršćanskoj vjeri“. Obavljao je i mirotvorna poslanstva za svjetovne vladare i na jednom od svojih brojnih putovanja osjetio kako ga izdaju sile. Preminuo je na današnji dan, 20. svibnja 1444. u Aquili (Abruzzo), uoči Spasova. Svetim ga je 1450. proglasio papa Nikola V. Zazivaju ga kod promuklosti, grudobolje, bolesti pluća, poteškoća s disanjem, a zaštitnik je oglašivača, propagandista, glasnogovornika, odnosa s javnošću, molitvi, reklama, propagandnih poruka, oglasa, ovisnika o kockanju, Italije, mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveti Bernardin Sienski

Svetac dana - Sveti Antonino Pierozzi

Sveti Antonino Pierozzi

Sveti Antonino Pierozzi (ponekad i de Forciglioni), poznat i kao sveti Antonin iz Firence (Antonino da Firenze), talijanski dominikanac, nadbiskup Firence, teolog i književnik, rođen je 1. ožujka 1389. u Firenci, kao sin gradskog bilježnika Niccolòa Pierozzija i njegove supruge Tomasine. Darovit dječak, već je do 15. godine stekao izvanrednu naobrazbu, osobito na području prava. Kao životno geslo izabrao je ovu rečenicu: „Postoji samo jedan jedini pravi način vladanja, a taj je služiti Bogu.“ Kad mu je bilo 16 godina, stupio je 1405. u dominikanski red u Fiesoleu kod Firence, a 1418. zaređen je za svećenika. Djelovao je takvim žarom da je postao veliki svjetionik svoga vremena, a narednih godina obavljao je službu poglavara u raznim dominikanskim samostanima (Cortona, Fiesole, Rim, Gaeta, Napulj, Firenca). Od 1433. do 1446. služio je i kao vikar dominikanske provincije i tada je osnovao samostan svetog Marka u Firenci. Postao je duša obnove dominikanskog reda, a 1446. papa Eugen IV. imenovao ga je za nadbiskupa Firence. Papa ga je dobro upoznao i zavolio kao istaknutog teologa i sudionika na velikim crkvenim saborima.

Novi nadbiskup svojski se latio posla kako bi duhovno obnovio svoj rodni grad, a pritom je ostao ponizan i jednostavan redovnik. I dalje je nosio redovničku odjeću, a i njegova soba, usred sjaja jednog od najbogatijih i najraskošnijih talijanskih gradova, nalikovala je siromašnoj samostanskoj ćeliji. Nadbiskup Antonino bio je pravi pastir duša i svake godine pješice je obilazio svoju nadbiskupiju te nikada nije izgubio vedrinu duha. Kad je u njegovoj nadbiskupiji buknula kuga, posvetio se potpuno karitativnoj i socijalnoj djelatnosti. Hitao je u pomoć bolesnicima i organizirao im svu moguću potporu. Umrli su i mnogi dominikanci pa su opustjeli samostani u Firenci i Fiesoleu. Nakon kuge stigle su i druge nevolje, glad i potresi. Mnogi građani Firence pomagali su tada svojem vrijednom nadbiskupu, a on je u korist nevoljnika osnovao Bratovštinu svetog Martina. Antonino Pierozzi ostavio je za sobom i bogatu književnu baštinu. Naročito se istaknuo pisanjem rasprava iz moralne teologije, a njegovim najvažnijim djelom smatraju „Teološku sumu“ („Summa theologica“), sustavnu enciklopediju misli i prakse kršćanskog života u XV. stoljeću. Pisao je i zapažena povijesna i biografska djela, asketske spise i propovijedi. Bio je zaštitnik djela velikog umjetnika Beata Angelica. Preminuo je 2. svibnja 1459. u Montughiju, predgrađu Firence. Pokopan je u dominikanskom samostanu svetog Marka u Firenci, a sprovod je vodio papa Pio II. Svetim ga je proglasio 31. svibnja 1523. papa Hadrijan VI. Zazivaju ga kod groznice, a naročito ga štuju u firentinskoj nadbiskupiji i u domininikanskom redu. Njegovi Firentinci slave ga 2. svibnja. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, škola, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

Slika: Sveti Antonino Pierozzi

Svetac dana - Sveta Sara

Sveta Sara

Sveta Sara (hebrejski śārāh: kneginja), zvana i Saraja, junakinja Starog zavjeta, pramajka izraelskog naroda, bila je žena praoca i patrijarha Abrahama. Pobožna, gostoljubiva i lijepa žena, putovala je s Abrahamom iz Ura (Gornja Mezopotomaija) u Kanaan (područje zapadno od Jordana i Mrtvog mora), a potom u Egipat. U Egiptu je Abraham Saru skrivao kao svoju sestru, kako je faraon ne bi ubio. Abraham se možda mogao i razvesti od Sare zbog neplodnosti, ali ostao joj je vjeran do smrti. Budući da Sara nije mogla roditi, predložila je Abrahamu da ima obećanog sina s njezinom egipatskom sluškinjom Hagarom. Tako je Hagara rodila sina Jišmaela. Jednog dana, pak, kad je Sari bilo već 90 godina, nenajavljeno su Abrahama i nju posjetila trojica anđela u ljudskom obliku. Kroz šatorsko platno Sara je čula da su joj oni navijestili rođenje sina. Nato se Sara nasmijala, u nevjerici da će ikad zatrudnjeti.

Dugo nerotkinja, Sara je ipak postala majka obećanog potomka Izaka. Vjerojatno je u tom kontekstu i njezin obećani sin dobio ime Izak, „onaj koji se smije”. Pokopana je u špilji na Makpelskoj poljani. U Novom zavjetu Sara je primjer jake vjere i majka novog Božjeg naroda. Njezinim primjerom (kao i primjerom Ane, majke Samuela i Elizabete, majke Ivana Krstitelja) želi se istaknuti kako je Bogu sve moguće. Воg је рrеmа Ѕаrі bіо mіlоѕrdаn, a o Sarinoj vjeri lijepo svjedoči i Poslanica Неbrејіmа: „Vјеrоm і sama Ѕаrа, i to unаtоč poodmakloj dоbі, postade sposobna dа zаčnе, јеr je držala vјеrnіm onоgа kојі јој je оbеćаo. Zаtо se i rodiše оd јеdnоg jedinog čovjeka, і tо gotovo mrtva, potomci „tako mnogobrojni kao zvіјеzde nebeske і kao neizbrojiv ріјеѕak nа morskoj оbаlі“. (Неbrејіmа 11, 11-12)