SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
12	Blaženi Carlo Acutis
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Luka

Sveti Luka

Danas s radošću slavimo svetog Luku evanđelista. Rodio se u Antiohiji (rimska pokrajina Sirija, danas Antakya, južna Turska) oko 10. godine. Podrijetlom Grk, iz poganske obitelji, zanimanjem liječnik, jedan je od prvih obraćenika na kršćanstvo. Bio je bliski suradnik, pratilac i učenik apostola Pavla, kojeg je susreo u Troadi (poluotok Biga, danas sjeverozapadna Anatolija u Turskoj), zajedno s njim je putovao i posvuda širio radosnu vijest, doživio mnoge opasnosti, među njima i brodolom. Pratio je svetog Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen putni dnevnik. S apostolom naroda bio je i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: "Jedini je Luka sa mnom" (2 Tim 4, 11). Pisac je Evanđelja po Luki, zasnovanog na Pavlovom učenju i pisanju, na razgovorima s prvim kršćanima (među njima sa svetim Jakovom) i na vlastitim iskustvima. On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: "Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio" (Lk 1, 1-4).

Luka je marijanski i ženski evanđelist, izvjestitelj o Gabrijelovom navještenju i pohodu Elizabeti, on je Mariji njezinim Magnificatom podigao najljepši mogući spomenik, on je nježni kroničar Kristovog rođenja, on je onaj koji pokazuje djetešce u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. Lukin Isus je milosrdni i ljubazni Spasitelj, koji se milostivo zauzima za ljude siromahe, za grešnike i za sve bijednike na svijetu. Majstor prispodoba, jednako je umješan u opisima silaska Riječi na zemlju, kao i njezinog uzašašća na nebo i povratka Očevu prijestolju. Najplodniji autor Novog zavjeta, u Djelima apostolskim, također izvorno pisanima grčkim koine-jezikom, opisao je povijest rane Crkve: božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo, silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika, kamenovanje Stjepana, obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što su mu ih postavili pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. Prema legendama, propovijedao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji, a po povratku na Istok podnio je mučeničku smrt u Beociji (Grčka) oko godine 90. (po nekima u 74. godini života, po nekima u 84.).

Legenda govori o njemu i kao slikaru, a bizantska srednjovjekovna ikonografija smatrala ga je autorom prototipova Krista i Bogorodice. Obično se prikazuje s volom ili s krilatim teletom. Zaštitnik je liječnika, kirurga, slikara, kipara, umjetnika, bilježnika, neženja, knjigoveža, pivara, mesara, staklara, zlatara, čipkara te brojnih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Travno, Lipovac kod Nijemaca, Osijek-Josipovac, Lukač, Kalinovac, Novska, Rukavac kod Matulja, Rijeka-Sveta Katarina, Kolan na Pagu, Ždrelac na Pašmanu, Škabrnja, Otok, Podbablje, Dubrava kod Omiša, Kučiće kod Omiša, Trnbusi kod Omiša, Štikovo kod Vrlike, Kaštel Sućurac, Split-Kocunar, Kučine kod Solina, Poljica kod Marine, Jajce-franjevački samostan, Sarajevo-Novi Grad, Mostar-Ilići).

Slika: Sveti Luka

Svetac dana - Sveti Justus iz Beauvaisa

Sveti Justus iz Beauvaisa

Sveti Justus (Juste, Giusto, Justo), francuski mučenik iz III. stoljeća, rođen je 278. u Auxerreu (departman Yonne, Bourgogne). Legende o njegovom životu često se miješaju s legendama o drugim svecima, posebno s legendom o svetom Justinu iz Pariza. Prema predaji, devetogodišnji Justus, sin Justina i Felicissime, putovao je u Amiens (Pikardija) s ocem koji je u tom gradu želio svojeg brata Justiniana otkupiti iz ropstva. To mu je uspjelo, ali netko je o tom činu dojavio rimskom namjesniku Rictiovarusu, zloglasnom progonitelju kršćana. Događalo se to u vrijeme Dioklecijanovih progona. Vojnici su krenuli u potjeru za Justusom, njegovim ocem i stricem. Stigli su ih kod grada Beauvaisa (departman Oise, Pikardija). Dvojica odraslih uspjeli su se sakriti u jednoj špilji, ali Justus je uhvaćen. Upitali su ga o njegovoj vjeri, a on je izjavio da je kršćanin. Nije htio odati očevo i stričevo sklonište pa su mu odrubili glavu. Dogodilo se to godine 287.

Legenda govori da je dječak zatim rukama podigao odrezanu glavu i uspravio se pred ustrašenim vojnicima koji su pobjegli glavom bez obzira. Otac i stric pokopali su Justusovo tijelo, a glavu odnijeli dječakovoj majci. Prema pučkim predajama bezglavi dječak nastavio je propovijedati evanđelje i obraćati pogane. Po njemu je nazvano naselje Saint-Just-en-Chaussée u Pikardiji, smješteno između Beauvaisa i Senlisa, na mjestu Justusove smrti. Relikvije svetog Justusa počivaju u pariškoj katedrali i u nizozemskom gradu Zutphenu (Gelderland), a štuju ga naročito u Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i Engleskoj.

Slika: Sveti Justus iz Beauvaisa

Svetac dana - Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński, poljski biskup i mučenik, rođen je 1. studenog 1822. u Vojutinu (Volinska oblast, sjeverozapadna Ukrajina) u plemićkoj obitelji, kao sedmo od jedanaestero djece Gerarda Felińskog i Ewe Wendorff. U ranoj mladosti ostao je bez roditelja (otac je umro 1833, a majka 1838. prognana u Sibir). Studirao je od 1840. do 1844. matematiku na moskovskom sveučilištu, a od 1847. književnost na pariškoj Sorbonni i na College de France. Tamo je upoznao istaknute poljske izbjeglice i sprijateljio se s njima. Među njima su bili i velikani poljske književnosti Adam Mickiewicz, Juliusz Słowacki i Józef Bohdan Zaleski, pukovnik Władysław Zamoyski i knez Adam Jerzy Czartoryski. Nakon povratka sa studija u Poljsku, 1851, ušao je u sjemenište u Žitomiru (sjeverna Ukrajina). Studirao je na Rimokatoličkoj duhovnoj akademiji u Sankt Peterburgu, a za svećenika je zaređen 8. rujna 1855. Djelovao je od 1855. do 1857. kao vikar u peterburškoj dominikanskoj župi svete Katarine te kao profesor filozofije i duhovnik na peterburškoj Duhovnoj akademiji. U Sankt Peterburgu je osnovao 1856. sklonište za siromahe, a 1857. Kongregaciju franjevačkih sestara Marijine obitelji (Zgromadzenie Sióstr Franciszkanek Rodziny Maryi).

Papa Pio IX. imenovao ga je 6. siječnja 1862. varšavskim nadbiskupom i metropolitom. Varšava je tada proživljavala teške trenutke jer su četiri mjeseca prije toga ruske vlasti zatvorile sve crkve. Slijedeći upute Svete stolice novi je nadbiskup ponovno 13. veljače 1862. posvetio katedralu, a 16. veljače otvorio sve varšavske crkve. Za 16 mjeseci, koliko je bio na čelu nadbiskupije, posvetio se vjerskoj i moralnoj obnovi naroda. Naročito je ojačao zajedništvo poljskih biskupa s rimskim papom te je pred ruskim vlastima hrabro štitio slobode Crkve. Zbog toga je 14. lipnja 1863. deportiran u Rusiju i prognan na 20 godina u grad Jaroslavlj, oko 300 kilometara sjeveroistočno od Moskve. U zatočeništvu je pomagao nevoljnicima, a posebno svećenicima pa su ga zvali „sveti poljski biskup“. Uspio je tamo ustrojiti i novu katoličku župu. Nakon pregovora Svete stolice i Rusije Zygmunt je 1883. oslobođen. Papa Leon XIII. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom rodnog mjesta svetog Pavla, Tarza (Tarsus, pokrajina Mersin, južna Turska). Posljednjih 12 godina života boravio je i djelovao među ukrajinskim i poljskim seljacima u Dźwiniaczki (Galicija, Ternopilska oblast, jugozapadna Ukrajina), gdje je sagradio crkvu, prvu školu i samostan za Franjevačke sestre Marijine obitelji. Bio je i kapelan na tamošnjem dvoru grofice Helene Koziebrodzke. Preminuo je 17. rujna 1895. u Krakovu. Od 14. travnja 1921. njegove relikvije počivaju u varšavskoj katedralnoj bazilici svetog Ivana Krstitelja. Blaženim ga je u Krakovu proglasio 18. VIII. 2002. njegov veliki zemljak, papa Ivan Pavao II, a svetim u Rimu 11. listopada 2009. papa Benedikt XVI. Njegove Franjevačke sestre Marijine obitelji i danas uspješno djeluju u Poljskoj, u mnogim europskim zemljama i u Brazilu.