SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
1	Sveti Pellegrino Laziosi
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
2	Sveti Josip patrijarh
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
4	Blaženi Julijan iz Bala
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
5	Sveta Judita
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
6	Sveti François de Laval
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
7	Sluga Božji Šimun Filipović
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
11	Sveti Job
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
12	Sveta Laura Montoya
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
13	Sveti Servacije
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
14	Sluga Božji Lino Maupas
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
16	Službenica Božja Žarka Ivasić
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
18	Sveti Erik Švedski
19	Duhovi
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
19	Sveta Maria Bernarda Bütler
20	Marija Majka Crkve
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
20	Sveta Sara
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
22	Sveta Dulce Lopes Pontes
22	Sluga Božji Lovro Milanović
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
23	Sveta Eufrosina iz Polocka
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
24	Sveta Estera
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
25	Sveti Zakej
26	Presveto Trojstvo
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
26	Sveta Mariana de Paredes
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
27	Blaženi Lojze Grozde
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
28	Blažena Margaret Pole
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
29	Sveta Bona iz Pise
30	Tijelovo
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
30	Sveti Gavin iz Porto Torresa
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila
31	Majka Božja od Kamenitih vrata

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan I.

Sveti Ivan I.

Današnji sveti zaštitnik je papa Ivan I, mučenik, 53. nasljednik svetog Petra, od 523. do 526. Rodio se oko 470. u toscanskom gradu Sieni ili u Castellu di Serena, nedaleko Chiusdina, kao sin Konstancija. Rimski svećenik, arhiđakon, krhka zdravlja, na papinskom prijestolju naslijedio je 13. kolovoza 523. papu Hormisdasa. Prijatelj i pouzdanik filozofa Boecija, za vrijeme svoga kratkog pontifikata obnovio je velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti te groblje svetih Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. Uveo je i novo brojenje godina po Kristu, koje je sastavio monah Dionizije Mali. Ostrogotski kralj Teodorik vladao je tada velikim dijelom Italije, s prijestolnicom u Ravenni (Emilia-Romagna). Arijanac, prijekim okom gledao je na dobre odnose između pape i bizantskoga cara Justina I. Justin je u svome carstvu htio iskorijeniti arijanstvo, po kojem Krist nije iste biti s Bogom ocem, nego mu je samo sličan. Smatrajući se zaštitnikom arijanaca, kralj Teodorik je pozvao k sebi u Ravennu papu Ivana I. i prisilio ga da 525. protiv svoje volje s poslanstvom otputuje u Carigrad kako bi nagovorio cara Justina da povuče svoje dekrete protiv arijanaca.
Papa je u Carigradu na sam Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupao je s njim kao s "Petrom" te u sav glas davao oduška svojoj radosti što se u njihovoj sredini nalazi rimski biskup. U Carigradu je Ivan I. ostao sve do Uskrsa i u crkvi svete Sofije latinskim jezikom služio svečano blagdansko bogoslužje. Po Justinovoj želji, papa ga je i okrunio. Kad se vratio u Ravennu, Teodorik, koji je već umorio papinog prijatelja Boecija, nije bio zadovoljan njegovim poslanstvom, optužio ga je za kovanje urote i bacio ga u tamnicu. U Ravenni je Ivan I. preminuo u zatvoru kao mučenik, izmoren glađu i žeđu, na današnji dan, 18. svibnja 526. Četiri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Rim i pokopano u predvorju bazilike svetog Petra. Naročito ga štuju vjernici u Ravenni i Toscani.

Slika: Sveti Ivan I.

Svetac dana - Sveti Feliks iz Cantalicea

Sveti Feliks iz Cantalicea

Sveti Feliks iz Cantalicea (Felice da Cantalice), talijanski kapucin, zvani „Deogratias“, rođen je 18. svibnja 1515. u Cantaliceu (provincija Rieti, Lazio) kao Felice Porri, treći od četiri sina siromašnih i pobožnih seljaka, Santija i Sante Porri. Još je kao dječak preselio u obližnji Cittaducale, gdje je kod obitelji Picchi služio kao pastir i obavljao seljačke poslove. Dok je radio, neprestano je molio. Nije znao čitati ni pisati, ali je rado slušao kad je netko čitao životopise svetaca i starih pustinjaka. Osjetio je potrebu da se i sam preda strogom pokorničkom životu. Čudesno se spasio, kad su se na njega prevrnula volovska kola. Tada je odlučio postati redovnik kapucin. Stupio je krajem 1543. u kapucinski red u Fiuggiju (provincija Frosinone, Lazio) i tamo obavio propisani novicijat. Redovničke zavjete položio je 18. svibnja 1545. u samostanu Monte San Giovanni Campano. Nešto više od dvije godine boravio je u samostanima Tivoli i Palanzana (Viterbo), a od 1547. do smrti u rimskom kapucinskom samostanu svetog Bonaventure. Četrdeset godina obavljao je službu samostanskog skupljača milostinje. Dan za danom obilazio je rimske ulice i prosio milostinju, uvijek bosonog, bez sandala i ogrtača, ogrnut pokrpanim haljetkom poput vreće, istinski učenik asiškog Siromaška. Svi su ga poznavali, štovali i voljeli, a posebno djeca koju je podučavao vjeronauku jednostavnim pjesmicama. Rimljani su mu rado davali milostinju, ali su za uzvrat tražili da im pjeva i pleše što je on rado činio. Postao je gradski ljubimac i rimska legenda, a cijeli Rim znao ga je pod nadimkom „brat Deogratias“. Nadimak je dobio jer je na sva vrijeđanja, poruge i napade sa smiješkom odgovarao „Deo gratias“ („Bogu hvala“). Rimska djeca, puk, plemići, svećenici i biskupi pozdravljali su ga i dozivali „Deo gratias!“ Kardinal Montalto, kasniji papa Siksto V, isprosio je komad kruha iz njegove prosjačke torbe, a sveti Filip Neri, njegov bliski prijatelj, zamolio je da mu brat Deogratias natoči čašu isprošenog vina. Bio je nepismen, a njegove duhovne savjete tražili su vrhunski teolozi. Grešnici su se na ulicama skrivali od njega jer je čitao njihova srca i vidio njihove grijehe. Brat Felice (Srećko) propovijedao je na ulicama i javno grdio korumpirane službenike i političare. Jeo je malo kruha, pio vodu i spavao na golim daskama. Bio je veseljak i hodajući ulicama pjevao pjesme, koje su se izvodile još dugo nakon njegove smrti.

Mistik, spavao je jedva dva ili tri sata, a ostatak noći provodio u crkvi u molitvi i razmatranju tajni Isusova života pred presvetim oltarskim sakramentom. Svetu pričest primao je sa žarom i suzama. Na blagdane je hodočastio u sedam rimskih bazilika ili je po rimskim bolnicama pohađao bolesnike. Posebno je štovao Djevicu Mariju, koja mu se više puta i ukazala. Govorio je da pozna samo šest slova, pet crvenih, to su rane Isusove, i jedno bijelo, Majku Božju. Stupio je u kapucine kad je taj red bio u krizi i postao njegovo veliko svjetlo. Prozvao je sam sebe „kapucinskim magarcem“. Govorio je: „Ja nisam brat, već samo s braćom stanujem i njihov sam magarac.“ Bio je obdaren raznim nadnaravnim darovima, pa tako i darom proroštva i ozdravljivanja. Jednom je za vrijeme molitve pao u zanos i Marija mu je u ruke stavila Dijete Isusa. Zbog toga ga umjetnici često prikazuju s malim Isusom u naručju. Preminuo je na današnji dan, svoj rođendan, 18. svibnja 1587, u Rimu. Na njegov sprovod nagrnula je tolika masa ljudi da su na kapucinskoj crkvi svete Marije od Bezgrešnog Začeća morali probiti dodatna vrata. Po njegovom zagovoru dogodila su se mnoga čudesa. Blaženim ga je proglasio 1. listopada 1625. papa Urban VIII, a svetim 22. svibnja 1712. papa Klement XI. Prvi je kapucin koji je proglašen svecem. Njegove relikvije počivaju u rimskoj crkvi Bezgrešnog Začeća. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta, a njegovim imenom nazvana je franjevačka ženska družba, Kongregacija sestara svetog Feliksa iz Cantalicea (Felicijanke), osnovana 1855. u Poljskoj.

Slika: Sveti Feliks iz Cantalicea

Slika: Sveti Feliks iz Cantalicea, crkva i rodna kuća

Svetac dana - Sveti Erik Švedski

Sveti Erik Švedski

Sveti Erik IX. (švedski Erik Jedvardsson, Sankt Erik, Erik den helige), švedski kralj, mučenik, zaštitnik Švedske, rođen je oko 1120. u pokrajini Västergötland (jugozapadna Švedska). Sin upplandskog plemića Jedwarda, postao je oko 1150. kraljem Västergötlanda, a 1156. kraljem cijele tadašnje Švedske. Bio je oženjen Kristinom Björnsdotter iz danske kraljevske kuće Estridsen. Posvetio je život širenju i učvršćenju kršćanstva. Obratio je Fince na kršćanstvo i djelovao na širenju kršćanstva u Svealandu (središnja Švedska). Fince je porazio 1155. u suradnji s biskupom, svetim Henrikom iz Uppsale, kojeg je nagovorio da ostane u Finskoj kao misionar i koji je kasnije postao mučenikom (pišemo o njemu u prilogu od 19. siječnja). Erik je oplakivao nekrštene poginule vojnike, osnivao samostane i gradio crkve. Pokajnik i pokornik, pomagao je siromasima i nevoljnicima, učvrstio zakonodavstvo.

Poginuo je 18. svibnja 1160. kod crkve presvetog Trojstva u Uppsali, na istoku središnje Švedske, u sukobu sa suparnikom za švedsko prijestolje, danskim kraljevićem Magnusom II. Henrikssonom. Odrubljena mu je glava nakon izlaska iz crkve gdje je prisustvovao misi, a prema legendi na tom mjestu potekao je izvor čudotvorne vode. Taj izvor postoji i danas na sjevernoj strani katedrale u Uppsali, a na njegovom mjestu postavljena je pumpa od lijevanog željeza. Šveđani su Erika odmah nakon smrti počeli štovati kao sveca i svojeg zaštitnika. O njemu su minulih stoljeća kružile mnoge legende i pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je Švedske i poljodjelaca. Erikov sin bio je budući švedski kralj Knut I. Eriksson (vladao je od 1167 do 1196). Od 1273. stoljeća Erikove relikvije počivaju u katedrali u Uppsali. Štuju ga i katolici i protestanti.