SVECI MJESECA - RUJAN
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Blaženi Frédéric Ozanam - 9. rujan
Duhovni velikan kojeg danas predstavljamo je i francuski blaženik Antoine-Frédéric Ozanam. Rođen je 23. travnja 1813. u Milanu, gdje je njegov otac Jean radio kao liječnik. Obitelj Ozanam vratila se 1815. u Lyon, gdje je daroviti Frédéric završio gimnaziju. Već kao dječak pokazivao je izraziti književni dar. Nakon mature radio je u jednom odvjetničkom uredu, a od 1831. do 1838. studirao u Parizu pravo i književnost. Svestrani intelektualac, proučavao je i povijest religija te učio klasične i mnoge suvremene jezike. Istinski promicatelj kršćanske ljubavi, jedan je od osnivača karitativnog udruženja Konferencije milosrđa (1833), Društva svetog Vinka Paulskog. Doktorirao je 1836. pravo, a 1838. književnost („Danteova filozofija“). Godine 1839. postao je profesorom komercijalnog prava u Lyonu, a od 1840. predavao je književnost na pariškoj Sorboni. Oženio se 1841. s Amélie Soulacroix i postao otac jedne djevojčice. Družio se mnogim tadašnjim uglednim katoličkim intelektualcima i književnicima. Javnost je u to vrijeme, baš kao i danas, bila prožeta mnoštvom niskih, zlobnih udaraca na račun Crkve. Trebalo je na njih uvjerljivo i odmjereno odgovarati. No, Frédéric je shvatio da bijednici iz pariških mansardi i vlažnih podruma od toga neće ništa imati. Riječi nisu bile dovoljne, trebalo je prijeći na djela. Zaštitnik i strateg te inicijative bio je veliki Vinko Paulski. Ozanamova djela i zapisi odišu žarkom željom za duhovnom obnovom Crkve i socijalnom pravdom. Njemu su iznad svega njegovi bližnji, ugroženi pojedinci i kršćanska zajednica.
Prema Crkvi je blaženik ostao trajno i lojalan i kritičan. Burne godine 1848. živo je sudjelovao u gibanjima onog vremena zalažući se u prilog javnih sloboda, uvjeren u mogućnost kršćanske demokracije kao sredstva političkog napretka, vjerujući da Bog vodi ovaj svijet. Mnogo je putovao i napisao brojna vrijedna djela o duhovnoj, kulturnoj i književnoj povijesti, objavljena u 11 svezaka. Urednik i suradnik brojnih časopisa, dobitnik mnogih priznanja, bio je krhka zdravlja. Već teško bolestan, svakodnevno je čitao Sveto pismo i pisao bilješke, kasnije objavljene pod naslovom „Knjiga za bolesnike“. Knjiga završava njegovom molitvom: „Dolazim, Gospodine, kad me pozoveš. Hoćeš li mi za dane, što ću ih prikovan za krevet još proživjeti, makar bili i prekratki, omogućiti da Ti svaki dan zahvaljujem za one dane što sam ih proživio? Pa ako su ovo posljednji reci što sam ih ikad napisao, onda neka budu pjev hvale Božjoj dobroti.« Frédéric Ozanam, svjetovni franjevac trećoredac, preminuo je na blagdan Male Gospe, 8. rujna 1853, u Marseillesu. Blaženim ga je proglasio 22. kolovoza 1997. papa Ivan Pavao II. na svečanoj misi u pariškoj katedrali Notre Dame.
Slika: Blaženi Frédéric Ozanam
Slika: Blaženi Frédéric Ozanam
Slika: Blaženi Frédéric Ozanam
Slika: Blaženi Frédéric Ozanam
