Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - LISTOPAD

1Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1Sveti Bavo iz Genta
1Sveti Grgur Prosvjetitelj
1Službenica Božja Suzanne Aubert
2Sveti anđeli čuvari
2Blaženi Jan Beyzym
2Službenica Božja Ana Marija Marović
3Blaženi Columba Marmion
3Sveta Teodora Guérin
3Sveti Dionizije Aeropagit
4Sveti Franjo Asiški
4Sveti Amon pustinjak
4Sveti Petronije Bolonjski
5Sveti Placid i Mavro
5Sveta Faustina Kowalska
5Blaženi Bartolo Longo
6Sveti Bruno
6Sveti Adalbero
6Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7Blažena Djevica Marija od Krunice
7Blažena Chiara "Luce" Badano
7Sveti Srđ i Bah
7Sveta Justina Padovanska
8Sveti starac Šimun
8Sveti Marko papa
8Službenica Božja Marica Stanković
9Sveti Ivan Leonardi
9Sveti Dionizije Pariški
9Sveti Abraham, patrijarh
10Sveti Franjo Borgia
10Sveti Luis Bertrán
10Sveti Baruh
11Sveti Ivan XXIII.
11Sveti Daniele Comboni
11Sveti Canice
12Sveti Serafin
12Sveti Maksimilijan Celjski
12Sveti Radim Gaudencije
13Sveti Eduard
13Sveti Koloman
13Blaženi Honorat Koźmiński
14Sveti Kalist I.
14Blaženi Roman Lisko
14Sveta Paraskeva (Petka)
15Sveta Terezija Avilska
15Blažena Marija Poussepin
15Blaženi Michał Sopoćko
16Sveta Hedviga
16Sveta Margareta Marija Alacoque
16Sveti Gal Irski
16Sveta Marguerite d’Youville
17Sveti Ignacije Antiohijski
17Blaženi Contardo Ferrini
17Sveti Richard Gwyn
18Sveti Luka
18Sveti Justus iz Beauvaisa
18Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19Sveti Pavao od Križa
19Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19Sveti Petar iz Alcántare
20Sveti Vendelin
20Sveta Marija Bertilla Boscardin
20Blaženi Jerzy Popiełuszko
21Sveta Uršula
21Sveti Hilarion iz Gaze
21Sveti Gašpar del Bufalo
22Sveti Ivan Pavao II.
22Sveta Marija Saloma
22Sveti Abercije
23Sveti Ivan Kapistran
23Sveti Ignacije Carigradski
23Sveti Józef Bilczewski
24Sveti Antun Marija Claret
24Sveti Luigi Guanella
24Blažena Maria Tuçi
25Blažena Katarina Kotromanić
25Sveti Krizant i Darija
25Sveta Tabita
26Sveti Demetrije Srijemski
26Blaženi Bonaventura iz Potenze
26Blaženi José Gregorio Hernández
27Sveti Frumencije
27Sveti Abraham Pustinjak
27Sveti Evarist papa
28Sveti Šimun i Juda Tadej
28Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28Blaženi Petrus Donders
29Sveti Narcis Jeruzalemski
29Sveti Gaetano Errico
29Sveta Ermelinda
30Sveti Marcel iz Tangera
30Sveti Angelo iz Acrija
30Blaženi Zoltán Meszlényi
31Sveti Alfons Rodriguez
31Sveti Wolfgang
31Blažena Irene Stefani

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Današnji blagdan posebno je drag svima onima koji se s radošću sjećaju zlatnih dana djetinjstva i uspavanki koje su im njihove mame i bake, očevi i djedovi, kazivali prije sna, a redovito bi završavale molitvicom Anđelu čuvaru. Anđeli su po židovsko-kršćanskom vjerovanju nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po naredbi Božjoj čuvaju i čiji su „anđeli čuvari“. U likovnoj umjetnosti ranog kršćanstva prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku, u gotici se često vide s glazbenim instrumentima, sa svijećnjacima i kadionicama. U ranoj renesansi pojavljuju se s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku slični su amoretima i puttima. Sveti Ivan Damašćanin piše o njima: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka“. A to „Svjetlo bez početka“ jest sam beskonačni Bog. Znanost o anđelima temelji se na Svetom pismu, a nalazimo ih i u Starom i u Novom zavjetu. Glavni svjedok njihovog postojanja, njihovog značaja i njihove službe anđela čuvara jest sam Krist Gospodin: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10). Naš Anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga Anđela čuvara. Na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i anđela čuvara. Na blagdan svetih anđela čuvara prisjetimo se i ovog svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51). Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar napisao je: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…« Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Koliko li dokaza o stvarnosti i važnosti svetih anđela u samoj Božjoj objavi!

Svetkovina Anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća, papa Pavao V. uvrstio ju je u službeni kalendar 1608, a papa Leon XIII. proglasio ju je 1883. blagdanom od naročitog značaja. Anđeli čuvari zaštitnici su mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu (spomenimo samo Los Angeles ili Kanjižu u Vojvodini) i Hrvatskoj (Savski Gaj u Novom Zagrebu, Zagreb-Bundek, Lun na Pagu). Čestitamo imendan svim Anđelkama, Anđelama, Anđama i Anđelkima, a kao mali dar im poklanjamo omiljenu, starinsku pjesmicu o Anđelu čuvaru: „Anđele čuvaru, mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem. Da se ondje s tobom mogu, vječno klanjat dragom Bogu. Amen.“

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Sveti anđeli čuvari

Slika: Sveti anđeli čuvari

Svetac dana - Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Današnji slavljenik je i blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvoracu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači.“ Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.

Započeo je 1902, a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju.“ Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912, u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Blaženi Jan Beyzym

Slika: Blaženi Jan Beyzym

Svetac dana - Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović (Anna Maria Marovich), talijanska i hrvatska redovnica, utemeljiteljica redovničke družbe, rođena je 7. veljače 1815. u Veneciji, kao Ana Lucija Agneza, kći uglednog trgovca Josipa Marovića i Marije, rođene Ivanović, u obitelji bokeljskih Hrvata iz Dobrote, gradića na istočnoj obali Kotorskog zaljeva. U mladosti se bavila umjetnošću, slikanjem, glazbom, pisanjem i uzgojem kanarinaca. Prve stihove napisala je s 20 godina pod pseudonimom „Filotea“. Filoteini stihovi objavljeni su u Veneciji, a sadrže 53 soneta i 20 drugih pjesama. Pisala je i prozna djela, a za njezinog života objavljeno je 12 njezinih knjiga pjesama i proze. Ana je od djetinjstva željela postati redovnicom, ali ju je ugledni venecijanski svećenik Daniele Canal, od sedme godine njezin učitelj i duhovnik, nagovorio da pričeka sa svojim ulaskom u samostan. Ana je 1838. osnovala Pobožno društvo Predragocjene krvi, u kojem se okupilo oko 3 tisuće članova. Djelovala je i u siromašnim dijelovima Venecije, zalazila u tamne uličice i donosila siromašnoj i bolesnoj djeci lijekove, hranu i odjeću. Zajedno sa svojim duhovnikom Danieleom Canalom utemeljila je 30. lipnja 1862. novu žensku redovničku družbu za pomoć ugroženim ženama, osobito onima otpuštenim iz zatvora i odbačenim od društva, Sestre obnoviteljice Presvetog Srca Isusovog (Suore Riparatrici del Cuore Santissimo di Gesù). Obukla je 8. prosinca 1864. sa sedam drugih sestara redovničku odjeću i uzela redovničko ime Ana Marija (Anna Maria), a papa Pio IX. odobrio je pravila družbe. Danas se njezina kongregacija službeno zove Institut sestara posvećenih zadovoljštini Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina (L`istituto delle Suore della Riparazione al Sacratissimo Cuore di Gesù e di Maria Immacolata), a u spomen na osnivače reda skraćeno se naziva Institut Canal-Marovich (Istituto Canal-Marovich).

Nakon kontakata s milanskim svećenikom don Carlom Saleriom, pristala je na njegov nagovor ujediniti 1868. svoju družbu s njegovom Nazaretskom kućom (Casa di Nazareth), družbom Sestara obnoviteljica (Suore delle Riparazione), ranije zvanom Pobožne žene obnoviteljice (Pie Signore Riparatrici). Don Carlo Salerio osnovao je tu družbu u Milanu s plemkinjom Marijom Carolinom Orsenigo. Časna majka Ana Marija Marović postala je kasnije vrhovnom poglavaricom ujedinjene družbe. Vratila se Veneciju, a 1880. umro je njezin duhovni učitelj Daniele Canal. Sestra Ana Marija preminula je u Veneciji 3. listopada 1887. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći venecijanski uglednici, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji mletački patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici svetog Marka posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom. Pokopana je na otočiću San Michele, a njezino tijelo počiva od 1932. u sveučilišnoj kući Santa Fosca, u kapeli Svetog lica Isusova (La cappella del Volto Santo), nekoć sjedištu Instituta Canal-Marovich, u venecijanskoj četvrti Cannaregio. Otvoren je dijecezanski proces za njezinu beatifikaciju, a papa Benedikt XVI. proglasio ju je 17. prosinca 2007. službenicom Božjom. O Ani Mariji Marović već je pisao Ivan Kukuljević Sakcinski, Šime Ljubić uvrstio ju je u svoj biografski rječnik uglednika iz Dalmacije, a njezine sonete na hrvatski jezik preveo je don Gracija Ivanović. Svojim djelovanjem i odgojem službenica Božja Ana Marija Marović pripada talijanskoj kulturi i talijanskoj Crkvi, ali svojim rodom i podrijetlom pripada i hrvatskom narodu i Crkvi u Hrvata. Ona je još jedna u nizu duhovnih i kulturnih velikana koji svjedoče da naša dva naroda Jadransko more ne dijeli već spaja.

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Božja Ana Marija Marović

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović

Službenica Bozja Ana Marija Marović - kapela Svetog lica Isusova, Venecija

Slika: Službenica Bozja Ana Marija Marović - kapela Svetog lica Isusova, Venecija

Službenica Božja Ana Marija Marović - slika Žalosne Gospe

Slika: Službenica Božja Ana Marija Marović - slika Žalosne Gospe

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani