SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Krštenje Gospodinovo
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Gelazije II

Sveti Gelazije II

Sveti Gelazije II, redovnik benediktinac, 161. rimski papa (od 1118. do 1119), rodio se 21. prosinca 1060. u Gaeti (provincija Latina, Lazio) kao Giovanni Caetani (Giovanni da Gaeta), zvani Coniulo, sin Crescenzija, vojvode od Fondija. Kao mladić ušao je u benediktinski samostan u Montecassinu (provincija Frosinone, Lazio), gdje se istaknuo svojom darovitošću u teološkim znanostima i potporom gregorijanskim reformama. Papa Grgur VII. postavio ga je 1082. za kardinala đakona rimske bazilike svete Marije u Cosmedinu, papa Urban II. proglasio ga je 1088. papinskim kancelarom, a papa Paskal II. oko 1100. svojim savjetnikom, arhiđakonom i knjižničarem. Na tim je položajima Giovanni, autor vrijednih povijesnih djela, učinio mnoga dobra djela za Crkvu (obrana pape i kanonskih konstitucija). Nakon smrti pape Paskala II (21. siječnja 1118) Giovanni se iz Rima vratio u Montecassino i povukao se u samoću. Tri dana kasnije, 24. siječnja, izabran je za papu, a uzeo je ime Gelazije II. Velikaš Cencio Frangipane, pristaša cara Henrika V, usprotivio se njegovom izboru i dao ga je uhititi, ali ga je rimski vjernički puk oslobodio. No, dolazak cara Henrika V. u Rim onemogućio je njegovo posvećenje za papu.

To se posvećenje dogodilo tek 10. ožujka 1118. u Gaeti, rodnom gradu novog pape, kamo se morao povući zajedno s kardinalima koji su mu ostali vjerni. Za vrijeme uskrsnog slavlja papa Gelazije održao je sabor na kojem je izopćio iz Crkve cara Henrika i njegovog protupapu Mauricea Bourdina, nadbiskupa Brage, koji se prozvao Grgur VIII. Gelazije se pod normanskom zaštitom uspio vratiti u Rim 29. lipnja. Stolovao je nakratko u bazilici svetog Pavla jer je u bazilici svetog Petra još uvijek boravio Henrikov protupapa Bourdin. Gelazije II. morao je ipak zbog stalnih napada carevih pristaša 2. rujna pobjeći morskim putem iz Rima, preko Pise i Genove. Usput je posvetio katedralu u Pisi. U listopadu 1118. stigao je u Marseille. S velikim oduševljenjem dočekan je u francuskim gradovima Avignonu, Montpellieru, Valenceu i Vienneu. U Vienneu (jugoistočna Francuska, departman Isere) održao je u siječnju 1119. sinodu. Kad je obolio od upale porebrice, zatražio je 18. siječnja 1119. da ga odvezu u benediktinsku opatiju Cluny (istočna Francuska, departman Saône-et-Loire). Tamo je preminuo na današnji dan, 29. siječnja 1119, a u toj opatiji je i pokopan.

Slika: Sveti Gelazije II

Svetac dana - Blaženi Julijan Maunoir

Blaženi Julijan Maunoir

Današnji zaštitnik je blaženi Julijan (Julien) Maunoir (bretonski Juluan Maner), francuski isusovac i apostol Bretanje. Rodio se 1. listopada 1606. kao sin seljačke obitelji u bretonskom naselju Saint-Georges-de-Reintembault. Školovao se od 1621. u isusovačkom kolegiju u Rennesu. Ušao je 1625. u Družbu Isusovu, a svećenikom postao 1637. Želio je postati misionar među Indijancima u Kanadi, ali je naposljetku proveo 43 godine obilazeći putove i staze rodne Bretanje (sjeverozapadna Francuska). Slijedeći primjer svoga prethodnika, oca Michela Le Nobletza, djelovao je kao pučki misionar među žiteljima bretonskoga jezika (keltski jezik kojim danas u Bretanji govori oko 360 tisuća ljudi), kojeg je po zagovoru Majke Božje naučio kao upravitelj kolegija u Quimperu. Kad je teško obolio, zavjetovao se da će se u slučaju ozdravljenja posvetiti misijama u Bretanji. Čudo se dogodilo, on je ozdravio i želio ispuniti zavjet, ali naišao je na mnoge zapreke. Usprotivio mu se najprije biskup Quimpera, u njega kao redovnika isusovca nije vjerovao ni dio klera, a nedostajalo je i materijalnih sredstava. No, otac Julien Maunoir vjerovao je da su pučke misije u Bretanji volja Božja pa se u pratnji 20 godina starijeg oca Pierrea Bernarda uputio u svoju veliku životnu avanturu.
Božji narod masovno je odgovorio na njegov zov. Deseci tisuća vjernika okupljali su se oko njega i slušali njegove vatrene propovijedi i praktične pouke, pristupali svetim sakramentima i postajali bolji. Obišao je sve bretonske biskupije, poučavao, propovijedao, ispovijedao, organizirao pučke pobožne svečanosti, poticao štovanje starih bretonskih svetaca, gradio domove za stare i nemoćne, dopunio pravopis bretonskog jezika. Njegove misije u pojedinim župama trajale bi više od mjesec dana. Za bretonski narod postao je i ostao « Tad Mad », « Dobri otac ». Ponizan, revan i čedan duhovnik, ostavljao je za sobom župe ojačane u vjeri i pastire koji su nastavljali njegovo djelo. Glasovit po svojim čudesima, ozdravljao je bolesnike, oslobađao opsjednute i čitao savjesti. Preminuo je 28. siječnja 1683. u bretonskom selu Plévinu. Narod ga je počeo štovati i zazivati kao svoga sveca i apostola. S naročitom zahvalnošću slave ga četiri bretonske biskupije. Blaženim ga je proglasio 1951. papa Pio XII.

Slika: Blaženi Julijan Maunoir

Svetac dana - Blaženi Bronisław Markiewicz

Blaženi Bronisław Markiewicz

Blaženi Bronisław Bonawentura Markiewicz, poljski svećenik, salezijanac, pedagog i utemeljitelj Kongregacije svetoga Mihaela Arkanđela, koja još i danas služi najsiromašnijima, rođen je 13. srpnja 1842. u Pruchniku (okrug jarosławski, podkarpatsko vojvodstvo), kao šesto od jedanaestero djece općinskog načelnika Jana Markiewicza i Marianne Gryziecke. Odrastao je u pobožnoj obitelji, a školovao se u obližnjem Przemyślu, gdje je 1863. završio gimnaziju, a potom i bogosloviju. Zaređen je 15. rujna 1867. za svećenika biskupije u Przemyślu. Djelovao je šest godina kao kapelan u selu Harti i u katedrali u Przemyślu. Zatim je dvije godine studirao pedagogiju, filozofiju i povijest na sveučilištima u Lavovu i Krakówu. Od 1875. djelovao je kao župnik u Gaću, a od 1877. u Błażowi, naseljima u podkarpatskom vojvodstvu. Profesor pastoralne teologije na bogosloviji u Przemyślu postao je 1882. Uputio se 1885. u Italiju, u Torinu postao učenik svetog Ivana Boska, a 1886. stupio u salezijanski red. Vječne zavjete položio je 25. ožujka 1887. pred Don Boscom. Obolio je 1889. od tuberkuloze i našao se na rubu smrti.

Nakon oporavka u Italiji, vratio se 23. ožujka 1892. u Poljsku i svoju biskupiju te služio kao župnik u selu Miejsce Piastowe (okrug krośnieński, podkarpatsko vojvodstvo). Po uzoru na svojeg učitelja, velikog Don Bosca, posvetio se brizi za mladež i otvorio obrtničku školu za siromašne i napuštene dječake. Uz odobrenje i potporu svojeg biskupa, svetog Józefa Sebastiana Pelczara, te uz pomoć brojnih suradnika, uskoro je na temeljima duhovnosti i učenja svetog Ivana Bosca vodio brigu o stotinama dječaka i djevojčica. Počeo je 1898. izdavati časopis „Umjerenost i rad“ („Powściągliwość i Praca“). Napisao je i objavio mnoga djela, a proročki je najavio i papu Poljaka. Otvorio je 1903. sirotište u Pawlikowicama (okrug wielicki, malopoljsko vojvodstvo) za više od 400 djece, u kojem su napuštena i siromašna djeca pronašla ne samo dom nego i mogućnosti za svoje stručno usavršavanje i duhovni rast. Utemeljio je 1897. Kongregaciju svetog Mihaela Arkanđela (Zgromadzenie św. Michała Archanioła, popularni naziv michalici), ali ona je službeno odobrena tek desetak godina nakon njegove smrti, 1921. za mušku granu, a 1928. za žensku granu. Iscrpljen napornim radom i tuberkulozom don Bronisław Markiewicz preminuo je na današnji dan, 29. siječnja 1912, u Miejscu Piastowym. Blaženim ga je proglasio 19. lipnja 2005. papa Benedikt XVI. Njegovo svetište nalazi se u Miejscu Piastowym. Zaštitnik je mnogih poljskih župa, crkava, škola i bolnica.