Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici - 19. listopad

Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici

Danas slavimo i osmoricu francuskih isusovaca iz XVII. stoljeća, šest svećenika i dva brata laika, misionare i mučenike u Sjevernoj Americi. To su svećenici, sveti Ivan (Jean) de Brébeuf (Condé-sur-Vire, Normandija, 25. III. 1593-Sainte-Marie among the Hurons, Midland, Ontario, 16. III. 1649), sveti Noël Chabanel (Saugues, Auvergne, 2. II. 1613- Sainte-Marie among the Hurons, Midland, Ontario, 8. XII. 1649), sveti Antoine Daniel (Dieppe, Normandija, 27. V. 1601-Hillsdale, Ontario, 4. VII. 1648), sveti Charles Garnier (Pariz, 25. V. 1606-Etharita, Collingwood, Ontario, 7. XII. 1649), sveti Isaac Jogues (Orléans, 10. I. 1607-Auriesville, Glen, New York, 18. X. 1646) i sveti Gabriel Lalemant (Pariz, 3. X. 1610-Saint Ignace, Tay, Ontario, 17. III. 1649) te braća laici, sveti René Goupil (Saint-Martin-du-Bois, Anjou, 15. V. 1608-Auriesville, Glen, New York, 29. IX. 1642) i sveti Jean de Lalande (Dieppe, Normandija, 1620-Auriesville, Glen, New York, 18. X. 1646). Francuski isusovci djelovali su u jednoj od najtežih misija u povijesti evangelizacije. Misionarili su među Indijancima u Kanadi (južni dio Ontarija) i Sjedinjenim Američkim Državama (sjeverni dio države New York), u blizini Velikih jezera. Sjedište njihovog djelovanja bila je misija Sainte-Marie among the Hurons (Sainte-Marie-au-pays-des-Hurons), na mjestu današnjeg kanadskog grada Midlanda (Ontario), na obali zaljeva Georgian Bay (jezero Huron). Huroni su bili poljodjelci, ribari i trgovci, a živjeli su u selima ograđenim drvenim koljem. Misionare je pratila nesnosna klima, slaba hrana i očajni stambeni uvjeti. Krstarili su jezerima, rijekama i brzacima u čamcima od kore drveta, a u močvarnom području bilo je mnogo komaraca. Stanovali su u kolibama od jelovine, kroz koje je puhao vjetar sa svih strana. Zimi su pješačili po dubokom snijegu, a domorodački jezik bio je izuzetno težak. Zajedno s Huronima bili su meta stalnih napada Irokeza, njihovih ljutih neprijatelja, čemu nimalo nije pomagala ni francuska kolonijalna politika, usmjerena protiv Irokeza, a niti britanska, usmjerena protiv Hurona. Oci isusovci bili su izloženi bolestima i čestim zarazama, od kojih je jedna prepolovila broj huronskog pučanstva. Domoroci su u svojem praznovjerju često za sva zla okrivljavali misionare. Sjeme Božje riječi trebalo je zaliti ne samo znojem i nadljudskim odricanjem već i vlastitom krvlju.

Vrijedni misionari bili su spremni na svaku žrtvu za Krista Gospodina pa tako i na mučeničku smrt. Iznad svega su bili vjerni Isusu Kristu, svojem kralju i potpuno otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Osim propovijedanja evanđelja djelovali su i na kulturnom polju (etnografija, glazba, pisanje katekizma i rječnika huronskog jezika). Irokezi su okrutno (skalpiranje, polijevanje vrelom vodom, glavosijek, udaranje tomahawkom) umorili petoricu svetih mučenika u Kanadi, a trojicu na području današnjih Sjedinjenih Američkih Država, u razdoblju od 1642. do 1649. Nakon smrti francuskih misionara huronska misija je izumrla, a od huronskog plemena ostalo je samo nekoliko stotina duša. U XVII. stoljeću bilo je oko 30 tisuća Hurona (Wyandota), a danas ih ima samo oko 1500 (oko 800 u Quebecu, oko 800 u Oklahomi). Njihovih negdašnjih krvavih neprijatelja Irokeza ima danas u kanadskim i američkim rezervatima oko 50 tisuća. Božja Providnost učinila je da svjetlo vjere Kristove kasnije obasja cijeli sjevernoamerički kontinent, a mučenička misionarska krv rodila je snažnu Crkvu u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Zbog toga nije čudo da Jeana de Brébeufa i ostale svete mučenike vjernici iz tih zemalja, i katolici i anglikanci, štuju kao svoje svece i apostole. Papa Pio XI. proglasio ih je 1925. blaženima, a 1930. svetima. Zaštitnici su Kanade te mnogih naselja, župa, crkava, škola i ustanova u Sjevernoj Americi i Europi.