Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński - 18. listopad

Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński, poljski biskup i mučenik, rođen je 1. studenog 1822. u Vojutinu (Volinska oblast, sjeverozapadna Ukrajina) u plemićkoj obitelji, kao sedmo od jedanaestero djece Gerarda Felińskog i Ewe Wendorff. U ranoj mladosti ostao je bez roditelja (otac je umro 1833, a majka 1838. prognana u Sibir). Studirao je od 1840. do 1844. matematiku na moskovskom sveučilištu, a od 1847. književnost na pariškoj Sorbonni i na College de France. Tamo je upoznao istaknute poljske izbjeglice i sprijateljio se s njima. Među njima su bili i velikani poljske književnosti Adam Mickiewicz, Juliusz Słowacki i Józef Bohdan Zaleski, pukovnik Władysław Zamoyski i knez Adam Jerzy Czartoryski. Nakon povratka sa studija u Poljsku, 1851, ušao je u sjemenište u Žitomiru (sjeverna Ukrajina). Studirao je na Rimokatoličkoj duhovnoj akademiji u Sankt Peterburgu, a za svećenika je zaređen 8. rujna 1855. Djelovao je od 1855. do 1857. kao vikar u peterburškoj dominikanskoj župi svete Katarine te kao profesor filozofije i duhovnik na peterburškoj Duhovnoj akademiji. U Sankt Peterburgu je osnovao 1856. sklonište za siromahe, a 1857. Kongregaciju franjevačkih sestara Marijine obitelji (Zgromadzenie Sióstr Franciszkanek Rodziny Maryi).

Papa Pio IX. imenovao ga je 6. siječnja 1862. varšavskim nadbiskupom i metropolitom. Varšava je tada proživljavala teške trenutke jer su četiri mjeseca prije toga ruske vlasti zatvorile sve crkve. Slijedeći upute Svete stolice novi je nadbiskup ponovno 13. veljače 1862. posvetio katedralu, a 16. veljače otvorio sve varšavske crkve. Za 16 mjeseci, koliko je bio na čelu nadbiskupije, posvetio se vjerskoj i moralnoj obnovi naroda. Naročito je ojačao zajedništvo poljskih biskupa s rimskim papom te je pred ruskim vlastima hrabro štitio slobode Crkve. Zbog toga je 14. lipnja 1863. deportiran u Rusiju i prognan na 20 godina u grad Jaroslavlj, oko 300 kilometara sjeveroistočno od Moskve. U zatočeništvu je pomagao nevoljnicima, a posebno svećenicima pa su ga zvali „sveti poljski biskup“. Uspio je tamo ustrojiti i novu katoličku župu. Nakon pregovora Svete stolice i Rusije Zygmunt je 1883. oslobođen. Papa Leon XIII. imenovao ga je naslovnim nadbiskupom rodnog mjesta svetog Pavla, Tarza (Tarsus, pokrajina Mersin, južna Turska). Posljednjih 12 godina života boravio je i djelovao među ukrajinskim i poljskim seljacima u Dźwiniaczki (Galicija, Ternopilska oblast, jugozapadna Ukrajina), gdje je sagradio crkvu, prvu školu i samostan za Franjevačke sestre Marijine obitelji. Bio je i kapelan na tamošnjem dvoru grofice Helene Koziebrodzke. Preminuo je 17. rujna 1895. u Krakovu. Od 14. travnja 1921. njegove relikvije počivaju u varšavskoj katedralnoj bazilici svetog Ivana Krstitelja. Blaženim ga je u Krakovu proglasio 18. VIII. 2002. njegov veliki zemljak, papa Ivan Pavao II, a svetim u Rimu 11. listopada 2009. papa Benedikt XVI. Njegove Franjevačke sestre Marijine obitelji i danas uspješno djeluju u Poljskoj, u mnogim europskim zemljama i u Brazilu.

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Slika: Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani