Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Adalard - 2. siječanj

Sveti Adalard

Sveti Adalard iz Corbiea (Adalhardus Corbeiensis, Adalhard, Adélard), benediktinski opat, rođen je oko 752. u Huiseu (općina Zingem, belgijska provincija Istočna Flandrija) kao sin grofa Bernarda i unuk franačkog vladara Karla Martela, utemeljitelja dinastije Karolinga. Njegov stric bio je franački kralj Pipin Mali, a bratić Karlo Veliki. Odrastao je na kraljevskom dvoru u Aachenu. Napustio je dvorski život i 772. postao redovnik u benediktinskoj opatiji Corbie (danas departman Somme, Pikardija, sjeverna Francuska). Pasionirani vrtlar, učenik glasovitog Alcuina iz Yorka, postao je oko 775. poglavarom opatije. Savjetnik, poslanik i dvorski kapelan Karla Velikog, od 780. kancelar njegovog sina Pipina, kralja Italije, bio je od 810. skrbnik Pipinovog maloljetnog sina Bernarda, koji je kasnije također postao vladarom Italije. Adalard je 817. prognan na otok Île de Noirmoutier (departman Vendée) zbog optužbe da je potpomagao Bernardovu pobunu protiv cara Ljudevita I. Pobožnog.

Uživao je u asketskom i kontemplativnom životu, ali je 821. pomilovan i imenovan carevim savjetnikom. Obogatio je samostansku knjižnicu i utemeljio mnoge bolnice, a s bratom Walom, svojim nasljednikom u opatiji Corbie, osnovao je 822. veliku benediktinsku opatiju Corvey ma rijeci Weseru u zapadnoj Njemačkoj (danas općina Höxter, Nordrhein-Westfalen). Preminuo je na glasu svetosti 2. siječnja 826. u opatiji Corbie. Pripisuju mu se mnoga čudesa, a prema predaji na njegovom su grobu ozdravljale gluhe, slijepe i sakate osobe. Adalardov životopis napisao je njegov učenik, sveti Pashazije Radbert (pišemo o njemu u prilogu od 26. travnja). Svetim ga je 1024. proglasio papa Ivan XIX. Zaštitnik je vrtlara, a zazivaju ga kod infekcija, groznice i tifusa. Njegove relikvije nalaze se u opatijskoj crkvi Saint-Pierre de Corbie. Svetom Adalardu posvećene su mnoge crkve i naselja u Francuskoj i uzduž donjeg toka rijeke Rajne.