Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Henry Walpole - 7. travanj

Sveti Henry Walpole

Sveti Henry Walpole, engleski svećenik, isusovac i mučenik, rođen je 1558. u Dockingu (Norfolk, istočna Engleska), kao najstariji sin anglikanaca, Christophera Walpolea i Margery Beckham. Studirao je pravo u Norwichu, Cambridgeu i Londonu (Gray’s Inn). Tamo je stupio u kontakt s katoličkim plemićima i sudjelovao u raspravama Edmunda Campiona s anglikanskim duhovnicima. Bio je nazočan kada je 1581. pogubljen sveti Edmund Campion (pišemo o njemu u prilogu od 1. prosinca), a mučenikova krv poškropila je njegovu odjeću. Potaknut Campionovim primjerom obratio se na katoličku vjeru. Posvetio je Campionu malu pjesničku zbirku, potajno tiskanu i raspačavanu po Londonu. Walpole je postao sumnjiv i pobjegao je iz Londona, najprije u roditeljski dom u Dockingu, a zatim u Francusku. U francuski grad Reims stigao je 7. srpnja 1582. Primljen je 28. travnja 1583. u papinski Engleski kolegij u Rimu. Stupio je 2. veljače 1584. u isusovački red, vratio se u Frncusku i nastavio školovanje na Škotskom kolegiju u Pont-à-Moussonu (sjeveroistočna Francuska). Zaređen je za svećenika 17. prosinca 1588. u Parizu, a zatim su ga poslali u Bruxelles. Tečno je govorio engleski, talijanski, francuski, latinski i španjolski jezik. Služio je potom kao kapelan bjeguncima iz Engleske i Irske, katolicima koji su služili u španjolskoj vojsci u Nizozemskoj. Zarobili su ga engleski vojnici i otpremili ga u utvrdu Fort Flushing (danas grad Vlissingen, provincija Zeeland, jugozapadna Nizozemska). Tamo su ga mučili dok ga nisu otkupili njegov brat Michael i isusovački poglavari. Nakon boravka u belgijskom gradu Tournaiu (provincija Hainaut, Valonija) isusovci su ga poslali u Španjolsku, kako bi pomogao pri osnivanju engleskih sjemeništa u Sevilli i Valladolidu (početkom 1593. bio je vicerektor tamošnjeg Kolegija svetog Albana). Henry, njegov najmlađi brat Thomas i neki engleski vojnik ukrcali su se u Dunkerqueu na jedan polupiratski francuski brod s namjerom da pristanu u Škotskoj jer su južne engleske luke bile zatvorene zbog kuge. Otac Henry trebao je djelovati kao dušobrižnik progonjenih katolika na području Yorka.

Nakon deset dana plovidbe po olujnom moru iskrcali su se 4. prosinca 1593. na rtu Flamborough Head i zatim su se razdvojili. Ubrzo nakon toga Henry je uhićen u jednog krčmi u Bridlingtonu (istočni Yorkshire), a izdao ga je za novac jedan suputnik s broda. Tri mjeseca proveo je u zatvoru u Yorku, a u veljači 1594. zloglasni lovac na svećenike Richard Topcliffe otpremio ga je u londonski Tower. Tamo su oca Henryja sustavno mučili, a u proljeće 1595. vraćen je u York na suđenje. Zajedno s njim suđen je i engleski svećenik, blaženi Alexander Rawlins (Oxford, 1560-York, 1595), uhićen na Božić 1594. u Winstonu (Durham). Suđenje Walpoleu i Rawlinsu održano je 3. travnja 1595. Suci su od dvojice svećenika tražili da priznaju kraljičinu apsolutnu vlast u vjerskim pitanjima, a oni su to odbili. Zbog toga su kao veleizdajnici osuđeni na vješanje, vađenje utrobe i raščetvorenje na stratištu Tyburn (Knavesmire) u Yorku. Kazna je izvršena 7. travnja 1595. u Yorku, a vađenje utrobe spriječio je jedan konjanik u prolazu. Henryja Walpolea blaženim je proglasio 15. prosinca 1929. papa Pio XI (tada je blaženim proglašen i Alexander Rawlins), a svetim 25. listopada 1970. papa Pavao VI, kao jednog od četrdeset mučenika Engleske i Walesa.