Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blažena Margherita iz Castella - 13. travanj

Blažena Margherita iz Castella

Blažena Margherita iz Castella (Margherita da Città di Castello), talijanska dominikanska trećoredica, rođena je 1287. u dvorcu Metola (Mercatello sul Metauro, provincija Pesaro i Urbino, Marche), kao kći plemića, časnika Parisija i Emilije. Na veliko razočaranje svojih roditelja, rodila im se slijepa i grbava djevojčica. Margheeita je bila neobično malenog rasta, grbava, izobličenog lica, njezina desna noga bila je kraća od lijeve, a bila je i slijepa. Roditelji su se prema njoj odnosili vrlo okrutno. Držali su je skrivenu od rodbine i prijatelja, ali i od sebe samih. Brigu o djetetu povjerili su jednoj služavki. Kad ih je upitala: „Kako se djevojčica zove?”, roditelji su odgovorili: „Nema ime”. Dobrodušna služavka dala je dijete krstiti i odabrala ime Margherita. Dvorski kapelan pokušao je utjecati na Margheritine roditelje, kako bi bili barem malo bolji prema svojoj kćeri, ali oni su ostali tvrda srca. Kad je Margheriti bilo šest godina, otac ju je zazidao u ćeliju uz jednu kapelicu skrivenu u šumi, kako nitko od njihovih prijatelja ne bi saznao da dijete uopće postoji. U tom samotnom okruženju Margherita je proživjela devet godina. Već spomenuti kapelan redovito je posjećivao napuštenu djevojčicu, te joj je postao jedini prijatelj i učitelj. Od drva je načinio štap, kako bi mogla lakše hodati, podučavao je Svetom pismu, učio je čitati i pisati i omogućio joj primanje svetih sakramenata. Odmah je shvatio kako je dijete vrlo bistro i darovito. Margheritini roditelji odlučili su 1303. odvesti djevojku do franjevačke crkve u gradu Città di Castello (provincija Perugia, Umbrija), kako bi izmolili njezino ozdravljenje. No, Margherita nije ozdravila pa su je razočarani roditelji bez ijedne riječi ostavili u stranom gradu. Margherita ih je dugo čekala na pragu crkve. Pronašli su je mjesni prosjaci i prihvatili je kao svoju. Ona im je zbog toga bila zahvalna, a mnoge je od njih dovela Kristu. Margherita je bila izuzetno dobrog srca i blage naravi, puna sućuti prema svima, a osobito prema onima koji trpe. Žitelji Città di Castella jako su je zavoljeli. Neko vrijeme boravila je u jednom samostanu, a kad je iz njega izašla, postala je dominikanskom trećoredicom. Bila je potpuno posvećena molitvi te brizi za bolesnike i siromahe, a djecu je podučavala vjeronauku.

Ljubaznu i vedru djevojku uzela je u svoju kuću imućna obitelj Offrenducci i povjerila joj brigu za svoju djecu. Jednom prilikom kuću je zahvatio požar, a Margherita se nalazila baš na katu, okruženom vatrom. Nakon nekoliko trenutaka ukućani, koji su napustili goruću kuću, ugledali su je na prozoru. Polako je skinula svoj maleni ogrtač i bacila ga dolje, okupljenim ljudima, uz molbu da ogrtač bace u plamen. Kad su očajni promatrači to učinili, požar se odmah ugasio. Ponukane Margheritinim primjerom, članice ugledne obitelji Macreti postale su dominikanske trećoredice. Margheriti se pripisuju mnoga čudesa, pored ostalog i obraćenje jednog zatvorenika, ali i oživljavanje jednog malenog utopljenika, jednog drvosječe kojeg je ubio medvjed i jednog djeteta koje je palo na ulicu s visokog balkona. Njezinim zagovorom ozdravili su mnogi bolesnici, te slijepi, nijemi, gluhi, hromi i paralizirani ljudi. Margherita je preminula 13. travnja 1320. u Città di Castellu. I na njezinom pogrebu dogodilo se čudo jer je nakon dodira Margheritinog lijesa potpuno ozdravila nijema, invalidna djevojka iskrivljene kralježnice, koja nije mogla hodati. Na Margheritinom grobu u crkvi svetog Dominika u Città di Castellu dogodila su se brojna čudesa. Kad je 1558. zamijenjen njezin lijes, tijelo u njemu bilo je neraspadnuto. Papa Pavao V. proglasio je Margheritu blaženom 19. listopada 1609. Zaštitinica je neželjene djece, invalida, slabovidnih, siromašnih, hendikipiranih i napuštenih osoba.