Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Josip patrijarh - 2. svibanj

Sveti Josip patrijarh

Sveti Josip (hebrejski jōsēf: neka Jahve pridoda), starozavjetni patrijarh, bio je jedanaesti sin patrijarha Jakova, prvi od dvojice njegovih sinova s voljenom ženom Rahelom. Živio je u 18. i 17. stoljeću prije Krista. Priča o Josipu dio je starozavjetne Knjige Postanka. Jakov je Josipa volio najviše od sve svoje djece pa su njegova braća bila ljubomorna. Dvije noći Josip je usnuo da će postati gospodar nad svojom braćom i oni će mu se klanjati. Oni su ga zbog toga još više zamrzili i odlučili su ga ubiti. Ukazala im se prilika kad su jednom zajedno čuvali stoku. Najstariji od braće, Ruben, protivio se ubojstvu brata i naredio im da ga bace u jednu čatrnju, a zatim se udaljio od njih. Jedan od braće, Juda, predložio je da Josipa ne ubiju već da ga radije prodaju kao roba trgovcima koji su s karavanom prolazili prema Egiptu. Ocu Jakovu kazali su da je Josipa rastrgala divlja zvijer. U Egiptu je Josip postao sužanj u kući faraonovog zapovjednika straže Potifara. Josip je ubrzo zadobio njegovo povjerenje pa je postao upravitelj Potifarove kuće. Svidio se Potifarovoj ženi i ona ga je odlučila zavesti. Josip je odbio njezine namjere i odlučio je ostati vjeran gospodaru. Žena ga je potom optužila da je on zavodio nju. Zbog toga je Josip dospio u tamnicu. I tamo su njegova pamet i spretnost došle do izražaja pa ga je zavolio i upravitelj tamnice. Josip je tumačio snove dvojici zatvorenih faraonovih slugu, peharniku i pekaru. Jednom je faraon usnuo san koji mu nitko nije uspio protumačiti. Sluge su se sjetili Josipa i preporučili ga faraonu. Faraon je ispričao Josipu san, u kojem je usnio sedam debelih krava, a potom sedam mršavih krava koje su pojele one debele. Usnuo je i sedam šturih klasova kako gutaju sedam jedrih klasova. Josip je uz Božju pomoć prorekao faraonu sedam sušnih godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih godina. Preporučio je faraonu da se na to pripremi, a faraon ga je za nagradu postavio za upravitelja dvora. Dao mu je za ženu Asenatu, kćer svećenika Poti-Fere, i ona je Josipu rodila dva sina, Manašea i Efrajima.

Mudrim gospodarskim mjerama Josip je ublažio sedmogodišnju glad u Egiptu. Tijekom sedam godina obilja skupio je zalihe za sedam gladnih godina. Žita nije bilo nigdje osim u Egiptu pa je glad u Kanaanu natjerala Josipovu braću da pođu u Egipat po žito. Josip ih je prepoznao, ali oni njega nisu. Stavio ih je na kušnju kako bi vidio jesu li se promijenili. Jednog od njih, Šimuna, zadržao je u zatvoru i naložio im da sljedeći put dovedu najmlađeg brata Benjamina, uz Josipa jedino Jakovljevo i Rahelino dijete. Kad su opet došli u Egipat, Josip je naredio se se u Benjaminovu vreću sa žitom ubaci srebrni pehar, kako bi ga mogao optužiti za krađu. Braća nisu željela da Benjamin strada jer su znali da bi njihov stari otac umro od tuge pa su preuzeli krivnju na sebe. Josip je uvidio da su se braća promijenila i otkrio im je da je on njihov brat. Oprostio im je krivnju, oni su se vratili po oca Jakova, a Josip je potom cijelu obitelj naselio u Egiptu. Smatra se praocem jednog izraelskog plemena koje je imalo veliku moć, pa se cijelo Sjeverno kraljevstvo ponekad zove „dom Josipov“. Sav biblijski tekst o Josipu usmjeren je na pouku prema kojoj Božja promisao koji put okreće na dobro i najsramotnija ljudska djela. Josipovim dolaskom u Egipat pripremljen je trnovit, ali i slavan tijek izraelske povijesti, oslobođenje iz ropstva. U Novom zavjetu Josip se spominje kao primjer vjere (Poslanica Hebrejima 11, 22). Njegov život čest je motiv u likovnim umjetnostima (Rafael, Rembrandt, Velázquez, Marc Chagall), književnosti (srednjovjekovna nabožna književnost, Grgur Čevapović, Thomas Mann) i glazbi (Georg Friedrich Händel, Étienne Méhul, Richard Strauss, Andrew Lloyd Webber).