Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sluga Božji Josip Stadler - 23. kolovoz

Sluga Božji Josip Stadler

Sluga Božji Josip Stadler, hrvatski svećenik, teolog i filozof, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, rođen je 24. siječnja 1843. u Slavonskom Brodu, u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke pa je brigu za njega preuzela obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, a nastavio u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je i doktorirao na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu. Od 1870. bio je nadstojnik u Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a od 1874. profesor na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim (sarajevskim) nadbiskupom. Apostolskim žarom nadbiskup Stadler u Bosni je razvio vrlo živu djelatnost na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Pokrenuo je službeni nadbiskupijski list Srce Isusovo (od 1893. Vrhbosna), osnovao tiskaru, dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku (1882), bogoslovno sjemenište u Sarajevu (1893) s crkvom svetih Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor te dao podignuti sarajevsku katedralu Srca Isusovog (1884–89). Dao je sagraditi mnogo crkvi i samostana. Utemeljio je u Sarajevu 24. listopada 1890. Družbu sestara služavki Malog Isusa, radi skrbi za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Časnim sestrama iz Družbe kćeri Božje ljubavi darovao je posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, a one su pomagale siromasima i predavale u školi. „Otac sirotinje“, osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu te starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i svetog Josipa. Papa Leon XIII. imenovao je Josipa Stadlera apostolskim povjerenikom za sjedinjenje Pravoslavne i Katoličke crkve.

Prvi je među Hrvatima objavio filozofijski sustav u šest knjiga: Logika: Dijalektika (1904), Logika: Kritika ili noetika (1905), Opća metafisika ili ontologija (1907), Kosmologija (1909), Psihologija (1910) i Naravno bogoslovlje (1915). Filozofija je za Stadlera bila i put dolaženja do istine i obrana same te istine. Josip Stadler je uspostavio i poredak filozofijskih znanosti: ontologija istražuje bitak bića (biće kao biće), kozmologija narav tjelesnih stvari i njihove zakone, psihologija ili dušoslovlje narav duše i njezinih moći, o Bogu govori bogoslovlje, pravilima ispravnog mišljenja i suđenja bavi se logika, a predmet etike najviši je zakon poštenja. Pritom je Stadler naglašavao jedinstvo spoznaje i djelovanja. Osim mnogobrojnih okružnica i pastirskih poslanica, preveo je evanđelja po Mateju (1895), po Marku (1896), po Luki (1899) i po Ivanu (1902), te Djela apostolska (1907). Nadbiskup Stadler objavio je na latinskom Fundamentalnu teologiju (Theologia fundamentalis, I–II, 1880–84). Preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne, preminuo je 8. prosinca 1918. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovom grobu molio je 12. travnja 1997. papa Ivan Pavao II, prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 20. lipnja 2002. pokrenut postupak za proglašenje sluge Božjeg Josipa Stadlera blaženim i svetim.