Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Gelazije I - 21. studeni

Sveti Gelazije I

Sveti Gelazije (Gelasius) I, rimski papa, podrijetlom Afrikanac, rođen je u 5. stoljeću u Rimu, kao sin Valerija, doseljenika iz Afrike. Glasovit po svojoj učenosti, milosrđu i pravednosti, bio je voditelj ureda pape Feliksa III. i sudjelovao u sastavljanju mnogih papinskih dokumenata. Za papu je izabran 1. ožujka 492. Bio je protivnik heretičkih pokreta, pelagijanstva i manihejstva. Zagovarao je primat Rimske crkve, pozivajući se na Nicejski koncil (325). U pismu upućenom 494. caru Anastaziju I. tvrdio je: „Dvije su sile koje vladaju svijetom: posvećena vlast svećenstva i vlast kraljeva“. Po Gelaziju I. obje sile imaju božanske izvore i slobodne su svaka na svom području. Ipak, sveta vlast biskupa ima veću vrijednost sa stajališta njihove odgovornosti pred Bogom. Time je Gelazije prvi oblikovao dualistički obrazac, po kojem se razvijao srednjovjekovni Zapad.

Gelazije I. se odlučno protivio nastojanjima patrijarha u Carigradu da se carigradska Crkva, zbog boravišta cara, postavi kao viša po rangu ili barem jednaka Rimu. Čak je branio poziciju Damaska i Aleksandrije kao drugog i trećeg kršćanskog središta iza Rima. Upozoravao je svećenike da od svih dobara četvrtinu moraju podijeliti siromasima i da moraju prikupljati sredstva za gradnju, uređenje, obnovu i posvetu crkava. Zbog svojih milosrdnih djela prozvan je „ocem siromaha“. Odredio je da se pričest mora primati pod obje prilike i uveo je u obrede za mrtve zaziv „Requiem aeternam-Pokoj vječni“. Smatrao je da u rimskom karnevalu ima previše poganskih elemenata. Od njegovih djela ističu se „Gelazijev dekret“ („Decretum Gelasianum“) i „Gelazijev sakramentar“ („Sacramentarium Gelasianum“). Sačuvano je i stotinjak njegovih pisama. Papa Gelazije I. preminuo je u Rimu 19. studenoga 496. Rimski narod i kler oplakivali su ga kao strogog, ali vrlo pravednog čovjeka.