Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Sebald - 19. kolovoz

Sveti Sebald

Sveti Sebald (Sebaldus, Sebaldo, talijanski Sinibaldo), zaštitnik Nürnberga, pustinjak i misionar, rođen je u VIII. stoljeću, vjerojatno u Engleskoj. Sin danskog poglavice koji se naselio u Engleskoj, bio je zaručen s nekom francuskom princezom. Nakon razvrgnuća zaruka uputio se na hodočašće u Rim. Djelovao je potom kao misionar u Frankoniji, na području Reichswalda, prostranog šumskog područja u blizini Nürnberga (Mittelfranken, Bavarska). Njegovi bliski suradnici bili su sveti Willibald, biskup Eichstätta i sveti Winibald, benediktinski opat iz Heidenheima. Kao misionar i propovjednik obratio je mnoge nevjernike. Posljednje godine života proveo je kao pustinjak u šumi Poppenreuth, zapadno od Nürnberga.

O njemu kruže mnoge legende i pripisuju mu se mnoga čudesa. Tako je prema predaji pretvorio kamenje u kruh a vodu u vino, kako bi nahranio i napojio svoje suradnike misionare. Zapalio je ledene sige poput triješća kako bi usred zime ugrijao smrznute siromahe. Vratio je molitvom vid jednom siromašnom seljaku kojeg je oslijepio njegov gospodar. Preminuo je oko 770. Štovanje svetog Sebalda raširilo se u XI. stoljeću, zahvaljujući čudesnim ozdravljenjima što su se po njegovom zagovoru dogodila u Nürnbergu. Njegov grob postao je meta brojnih hodočasnika. Građani Nürnberga podigli su mu prekrasnu crkvu, u kojoj se nalaze mnoge umjetnine. Relikvije svetog Sebalda pohranjene su 1397. u srebrnu škrinju i prenesene u kor nove crkve. Veliki majstor, kipar Peter Vischer stariji i njegovi sinovi dovršili su 1519. Sebaldovu brončanu grobnicu, remek-djelo njemačke renesanse. Zanimljivo je da se relikvije sveca kanoniziranog u Katoličkoj crkvi čuvaju i štuju u evangeličkoj crkvi. Zaštitnik je grada Nürnberga i trudnica, a zazivaju ga kod hladnog vremena i prehlade. Papa Martin V. proglasio ga je svetim 26. ožujka 1425.