SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan Gabrijel Perboyre

Sveti Ivan Gabrijel Perboyre

Današnji sveti zaštitnik, Ivan Gabrijel Perboyre (Jean-Gabriel Perboyre), misionar i mučenik, rodio se 6. siječnja 1802. u zaselku Le Puech (općina Montgesty, jugozapadna Francuska), kao jedno od osmero djece u pobožnoj seljačkoj obitelji. Pridružio se 1818. Misijskoj kongregaciji svetog Vinka (lazaristi) u Montaubanu, a za svećenika je zaređen 1826. Profesor dogmatike i rektor sjemeništa u Saint-Flouru, u ožujku 1835. otplovio je u Kinu, gdje je njegov brat umro kao misionar.

Nakon učenja kineskog jezika u Macau, poslan je kao misionar u središnju Kinu, najprije u pokrajinu Ho-nan (Hénán), a 1838. u pokrajinu Hou-Pei (Húběi), gdje je djelovao s velikim uspjehom. Kada je 1839. započeo progon kršćana, uhićen je, okrutno mučen i šiban, a nakon višemjesečnog zatvora i mučenja osuđen na smrt i na današnji dan, 11. rujna 1840, razapet na križ i udavljen konopcem u naselju Ou-Tchang-Fou (Wǔchāng Qū). Blaženim ga je proglasio 1889. papa Leon XIII, a svetim 1996. papa Ivan Pavao II.

Slika: Sveti Ivan Gabrijel Perboyre

Svetac dana - Sveti Pafnucije iz Tebe

Sveti Pafnucije iz Tebe

Sveti Pafnucije iz Tebe, pustinjak, biskup i mučenik, bio je duhovni sljedbenik svetog Antuna opata, s kojim je godinama boravio u pustinji. Redovnik i biskup Gornje Tebe u Egiptu, obratio je na kršćanstvo mnoge nevjernike. Proganjan je i mučen za vrijeme rimskog cara Maksimina II. Tada su mu izbili desno oko i slomili lijevo koljeno, a zbog vjere u Krista Gospodina poslan je na prisilni rad u rudnike. Izbavio ga je godine 313. car Konstantin Veliki, koji je Pafnucija izuzetno cijenio, često tražio njegove savjete i prigodom njihovih susreta redovito poljubio ranu nastalu izbijanjem mučenikovog oka.

Pafnucije je nastavio svoje pastoralno djelovanje i svoju stalnu borbu protiv arijanskog krivovjerja. Sudjelovao je aktivno na značajnom Prvom nicejskom saboru godine 325. i tada predložio da se sukladno vjekovnoj tradiciji oženjenim muškarcima dopusti ređenje za svećenike, kao i da se oni koji su već zaređeni ne mogu ženiti. Ta je uredba do danas ostala na snazi u istočnim Crkvama pa tako i kod naših grkokatolika. Pristaša i prijatelj svetog Atanazija, Pafnucije je s velikom skupinom egipatskih biskupa sudjelovao 335. i na Prvom saboru u Tiru (Libanon), gdje je nastavio svoju uspješnu borbu protiv krivovjerja.

Slika: Sveti Pafnucije iz Tebe

Svetac dana - Sveti Proto i Hijacint

Sveti Proto i Hijacint

Sveti Proto (Protus) i Hijacint (Hyacinthus), rimski mučenici, živjeli su i djelovali u III. stoljeću. Bili su braća i komornici svete Eugenije, kćerke bogatog rimskog plemića Filipa, carskog prefekta u Egiptu. Prema predaji Proto i Hijacint obratili su na kršćanstvo i svoju gospodaricu Eugeniju. Pokrstio ih je Helenus, biskup drevnog egipatskog grada Heliopolisa. Eugenija se nakon krštenja vratila iz Egipta u Rim, a s njom i njezini službenici Proto i Hijacint. Kao kršćani nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima pa su za careva Valerijana i Galijena pogubljeni nedaleko od Rima na staroj Salarijskoj cesti, na groblju svete Bazile. Nedugo poslije mučeništva Prota i Hijacinta pogubljena je i njihova gospodarica Eugenija. Proto i Hijacint bili su omiljeni i štovani sveci u kršćanskoj starini, osobito u Rimu.

Novija arheološka istraživanja potvrdila su njihovo postojanje, mučeništvo i štovanje. Arheolog, otac Giuseppe Marchi, isusovac, iskapao je 1845. u Rimu katakombe svetog Hermesa (Sant'Ermete) i pronašao jedan grob zatvoren kamenom pločom. Na toj ploči je latinskim jezikom bio uklesan natpis: „Pokopan dana 11. rujna, Hijacint mučenik“. U blizini su pronađeni i dijelovi grede s natpisom „Grob mučenika Prota“. Već od IV. stoljeća ta dva sveca zajedno se spominju i časte. Pretpostavlja se da su Hijacint i Proto bili živi spaljeni oko 257/59. Papa Damaz I. sastavio je epitaf na njihovom grobu.