SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Kamilo de Lellis

Sveti Kamilo de Lellis

Današnji sveti zaštitnik Kamilo (Camillo) de Lellis rodio se 25. svibnja 1550. u talijanskom gradiću Bucchianico (Abruzzo). Časnički sin, rano je ostao bez majke. Snažni dvometraš, lakomisleni kockar, kartaš i vojnik, borio se u mletačkoj i španjolskoj vojsci protiv Turaka. Pao je na prosjački štap i dospio među kapucine u Manfredoniji (Puglia) koji su ga obratili na put vjere. Zbog neiscjeljive rane na nozi stigao je u Rim, gdje je njegov ispovjednik bio sveti Filip Neri. Kao pročelnik rimske bolnice svetog Jakova počeo je s 32 godine studirati teologiju i latinski. Zaređen je 1584. za svećenika i osnovao je redovničku Družbu za dvorbu bolesnika (kamilijanci), s crvenim križem na habitu, koja sve do danas požrtvovno brine za bolesnike. Papa Grgur XIV. dao je 1591. toj kongregaciji status reda, a Kamilo je bio njezin vrhovni poglavar. Družba je svoje djelovanje proširila na cijelu Italiju, a potom i na druge zemlje.

Bolesnike je sveti Kamilo, glasovit po čudesnim ozdravljenjima i proročanstvima, častio kao živu sliku Kristovu. I sam je trpio od pet različitih bolesti koje je nazvao pet Božjih smilovanja jer je u njima gledao Božju ljubav koja će iz patnje proizvesti čudesna djela. Preminuo je u Rimu na današnji dan, 14. srpnja 1614. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je 1742. blaženim, a 1746. svetim. Zaštitnik je svih bolnica, bolničara, bolesnika, liječnika i umirućih, a zazivaju ga i kod ovisnosti o kockanju. Njegovi kamilijanci (camilliani), njih oko 1140, djeluju i danas u 35 zemalja na svim kontinentima.

Slika: Sveti Kamilo de Lellis

Svetac dana - Sveti Francisco Solano

Sveti Francisco Solano

Sveti Francisco Solano, španjolski svećenik, redovnik franjevac, južnoamerički misionar, rođen je 10. ožujka 1549. u Montilli (provincija Córdoba, Andaluzija), kao Francisco Sánchez-Solano Jiménez, treće dijete Matea Sáncheza-Solana i Ane Jiménez, imućnih i uglednih ljudi. Živahan i oštrouman dječak, prvu izobrazbu stekao je u isusovačkom kolegiju. Stupio je 1569. u franjevački red u samostanu svetog Lovre, u svojoj rodnoj Montilli. Prve redovničke zavjete položio je 25. travnja 1570, a potom se posvetio studiju filozofije i teologije u Sevilli. Isticao se i velikim glazbenim darom. Za svećenika je zaređen 1576. Bio je istaknuti propovjednik i ispovjednik, a 1581. imenovan je učiteljem franjevačkih novaka u Arruzafi (Córdoba). Kad je 1583. u gradiću Montoru kod Córdobe izbila epidemija kuge, Francisco se među prvima javio za dvorbu bolesnika. Kristovo kraljevstvo širio je vatrenim propovijedima te stalnom brigom za bolesnike i zatvorenike. Andaluzijski vjernički puk iskreno ga je zavolio i počeo častiti kao pravoga sveca, a on je tada zamolio svoje starješine da ga kao misionara pošalju u sjevernu Afriku. Poslali su ga u Južnu Ameriku i on se s jedanaestoricom drugih franjevaca u Sanlúcaru de Barrameda (provincija Cádiz) ukrcao na lađu 28. veljače 1589. Tu skupinu misionara predvodio je otac Baltasar Navarro. Već u svibnju misionari su sretno iskrcali u Cartageni (Kolumbija). Zatim su se pješke uputili preko Panamske prevlake na pacifičku obalu. Francisco se ukrcao na jednu galiju i zaplovio prema Peruu. Kod otoka Gorgone uz kolumbijsku obalu doživjeli su brodolom, ali su se svi putnici spasili. Među njima je bilo i 80 afričkih robova. Otac Solano postao je brodolomcima pravi duhovni otac i socijalni skrbnik. Robove je poučio vjeri i krstio pa je to bio njegov prvi veći apostolat u Americi. Nakon dva mjeseca putnici su se uspjeli ukrcati na neki drugi brod koji ih je dovezao do luke Paita u sjeverozapadnom Peruu. Francisco je pješice nastavio put prema Limi, glavnom gradu Perua i sjedištu političkog, upravnog i vjerskog života Južne Amerike. Franjevački poglavari u Limi poslali su ga zatim kao misionara u Tucumán, do kojeg je morao prevaliti 3 tisuće kilometara. Bio je to strahovito naporan put, a pater Solano je preko Anda pješačio ili jahao. U Tucumán je stigao u studenom 1590. Povjeren mu je rad na ogromnom području koje danas obuhvaća sjevernu Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i područje Rio de la Plate. Revni misionar posvud je osnivao misije i obavljao uspješan apostolat među Indijancima. Naučio je mnoge domorodačke jezika i narječja. Naviještao im je evanđelje, širio kulturu, mirio zavađene, branio potlačene. Imenovan je 1592. vizitatorom svih misija u Tucumánu. Krist Gospodin pratio je njegov rad čudesnim znakovima, a računa se da je u 15 godina obratio i pokrstio oko 200 tisuća Indijanaca.

Pozvali su ga 1595. natrag u Limu, gdje je imenovan za gvardijana samostana svete Marije od anđela. Premješten je 1602. za gvardijana u Trujillo (sjeverozapadni Peru), a njegov utjecaj neprestano se širio. Vratio se 1604. opet u Limu, gdje je s raspelom u ruci obilazio ulicama i propovijedao. Iako je sam živio asketski, prema vani je uvijek iskazivao radost. Tako je kao misionar često u ruke uzimao violinu ili lutnju (rabel) te uveseljavao svoju subraću, vjernike i sve ljude dobre volje. Zbog Kristova kraljevstva prešao je ocean i prevalio na tisuće kilometara. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Vidjeli su ga ponekad kako za vrijeme mise lebdi iznad tla. Navodno su ga slušale i divlje zvijeri, a na njegov poziv doletjele bi mu na ramena mnoge ptice. Prema predaji u jednom je selu ukrotio podivljalog bika koji je pobjegao iz obora. Kad mu je fratar prišao, zagrlio ga je, a bik mu je stao lizati ruke te se mirno vratio u svoj obor. Prorekao je potres u Trujillu i vrijeme vlastite smrti. Neumoran rad, oštre pokore i duga putovanja iscrpili su Franciscove sile. Klonuo je pa je prebačen u samostansku bolnicu u Limu. Tamo je i preminuo na današnji dan, 14. srpnja 1610. Zamolio je subraću da mu zapjevaju „Credo“, a njihovom pjevanju pridružile su se i ptice s prozora. Na kraju je izrekao posljednje riječi: „Neka bude slavljen Bog!“ Blaženim ga je proglasio 20. lipnja 1675. papa Klement X, a svetim 27. prosinca 1726. papa Benedikt XIII. Zaštitnik je rodne Montille, Argentine, Bolivije, Čilea, Paragvaja, Perua, argentinske biskupije Añatuya te brojnih gradova, naselja, župa, crkava i kapela diljem Južne, Srednje i Sjeverne Amerike.

Slika: Sveti Francisco Solano

Svetac dana - Sveti Prokop

Sveti Prokop

Sveti Prokop (Procopius) iz Sázave, češki svećenik, pustinjak i benediktinski opat, rođen je oko 975. u Chotouňu kod Kouřima (Středočeský kraj, središnja Češka) u plemićkoj obitelji, kao sin Víta i Božene. Od djetinjstva je težio duhovnom zvanju. Bio je oženjen i imao sina Jimrama. Studirao je u Pragu gdje je oko 1003. zaređen za svećenika. Stupio je u benediktinski red, vjerojatno u opatiji Břevnov nedaleko od Praga. Privlačila ga je samoća pa je od 1029. živio kao pustinjak u dolini rijeke Sázave (Kraj Vysočina), gdje su mu se pridružili i drugi pustinjaci. Češkog kneza Oldřicha za vrijeme lova jedan je jelen doveo do špilje u kojoj je Prokop boravio. Oduševljen Prokopovom poniznošću i pobožnošću pozvao ga je u Prag. Pružio mu je 1032. financijsku pomoć za osnivanje benediktinskog samostana u gradiću Sázavi u okrugu Benešov (Středočeský kraj).

Oldřichov nasljednik knez Břetislav imenovao je Prokopa opatom u tom samostanu. Prokop se služio staroslavenskim bogoslužjem i ćiriličnim pismom. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Prema legendi jednom je za vrijeme obreda egzorcizma vezao đavla za plug i prisilio ga da ore samostansku zemlju. Taj su prizor oslikali mnogi umjetnici. Prokop je preminuo 25. ožujka 1053. u Sázavi. Svetim ga je proglasio 4. srpnja 1204. papa Inocent III. Njegove relikvije časte se od 1588. u praškoj crkvi Svih svetih. Omiljeni češki svetac, Prokop je zaštitnik Čeha, Češke, rudara, poljodjelaca i vinara. Posvećene su mu mnoge češke crkve i kapele, a njemu u čast stvorena su brojna umjetnička djela (slike, kipovi, knjige, legende).