SVECI MJESECA - SIJEČANJ
1 | Blažena Djevica Marija Bogorodica |
1 | Sveti Odilo |
1 | Sveti Josip Marija Tomasi |
1 | Sveti Fulgencije |
2 | Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski |
2 | Sveti Makarije Aleksandrijski |
2 | Sveti Adalard |
3 | Presveto Ime Isusovo |
3 | Sveta Genoveva |
3 | Sveti Henok |
4 | Sveta Angela iz Foligna |
4 | Sveta Elizabeth Ann Seton |
4 | Sveta Zdislava |
5 | Sveti Gerlach |
5 | Sveti Ivan Nepomuk Neumann |
5 | Sveti Simeon Stilit Stariji |
6 | Bogojavljenje (Tri kralja) |
6 | Sveti Andrija Bessette |
6 | Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón |
7 | Krštenje Gospodinovo |
7 | Sveti Rajmund Penjafortski |
7 | Sveti Karlo iz Sezzea |
7 | Sveti Valentin iz Passaua |
8 | Gospa brze pomoći |
8 | Sveti Severin |
8 | Sveti Erhard iz Regensburga |
8 | Blažena Eurosia Fabris Barban |
9 | Sveti Adrian |
9 | Blažena Alix Le Clerc |
9 | Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski |
10 | Sveti Agaton |
10 | Sveti Vilim iz Bourgesa |
10 | Sveta Nazaria Ignacia March Mesa |
11 | Sveti Higin |
11 | Sveti Teodozije |
11 | Sveti Tommaso iz Corija |
12 | Sveti Arkadije |
12 | Sveta Marguerite Bourgeoys |
12 | Sveta Tatjana Rimska |
13 | Sveti Hilarije |
13 | Sveti Agricije iz Triera |
13 | Sveti Knut |
14 | Sveti Feliks iz Nole |
14 | Blaženi Odorik iz Pordenonea |
14 | Sveti Remigije |
14 | Sveti Devasahayam Pillai |
15 | Sveta Anastazija (Stošija) |
15 | Sveti Pavao pustinjak |
15 | Sveti Habakuk |
16 | Sveti Marcel papa i mučenik |
16 | Sveti Fursa |
16 | Sveti Tozzo |
17 | Sveti Antun opat |
17 | Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo |
17 | Blaženi Peter To Rot |
18 | Sveta Margareta Ugarska |
18 | Sveti Romedije |
18 | Sveti Deikol |
19 | Sveti Henrik iz Uppsale |
19 | Sveti Josip Sebastijan Pelczar |
19 | Sveti Mario, Marta i sinovi |
20 | Sveti Fabijan i Sebastijan |
20 | Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi |
20 | Sveta Eustochia Calafato |
21 | Sveta Agneza |
21 | Sveti Publije |
21 | Sveti Meinrad |
22 | Sveti Vinko đakon i mučenik |
22 | Blaženi László Batthyány-Strattmann |
22 | Sveta Teodolinda |
23 | Sveti Vinko Pallotti |
23 | Sveta Emerencijana |
23 | Sveti Abel |
24 | Sveti Franjo Saleški |
24 | Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina |
24 | Sveti Arno Salzburški |
25 | Obraćenje svetog Pavla |
25 | Sveti Ananija |
25 | Sveti Poppo |
26 | Sveti Timotej i Tit |
26 | Sveta Paula Rimska |
26 | Sveti José Gabriel del Rosario Brochero |
27 | Sveta Angela Merici |
27 | Blaženi Henrik Suso |
27 | Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius |
28 | Sveti Toma Akvinski |
28 | Blaženi Karlo Veliki |
28 | Sveta Devota |
29 | Sveti Gelazije II |
29 | Blaženi Julijan Maunoir |
29 | Blaženi Bronisław Markiewicz |
30 | Sveta Martina |
30 | Sveta Hijacinta Marescotti |
30 | Sveta Aldegunda |
31 | Sveti Ivan Bosco |
31 | Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi |
31 | Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
Danas slavimo dvojicu svetih zaštitnika, Bazilija Velikog i Grgura Nazijanskog, koji su i za života bili nerazdvojni. Sveti Bazilije Veliki (Bazilije iz Cezareje ili Vasilije Veliki), biskup i crkveni naučitelj, rodio se kao sin uglednoga retora oko 330. u Cezareji (Kapadocija) i uz svojeg prijatelja Grgura Nazijanskog i svojeg brata Grgura Nisenskog pripada trojici velikih crkvenih otaca iz Kapadocije (Mala Azija, danas središnja Turska). Njegovi baka, djed, tri brata i sestra također se štuju kao sveci. Školovao se u Cezareji, Carigradu i Ateni. Sjajan govornik, najprije je podučavao retoriku, a nakon krštenja, godine 356, posvetio se asketskom životu. Prodao je sve što je imao, novac razdijelio i postao svećenik i redovnik-pustinjak. Od 370. biskup Cezareje, reformirao je liturgiju, pomagao siromasima, borio se protiv arijanizma i apolinarizma. Pisao je egzegetska, dogmatsko-polemička i asketska djela, a najpoznatija su mu pravila redovničkog života, kojima je utemeljio organizirano istočnjačko monaštvo. Osnovao je red bazilijanaca koji u samostanu žive zajedno i proučavaju Sveto pismo. Uredio je i liturgiju Istočne crkve. Za kasniji razvoj europske književne tradicije posebno je važno njegovo djelo „Govor mladićima o tome kako im može koristiti helenska književnost“, u kojem Bazilije smatra da je i kršćanima potrebna tradicionalna književna naobrazba. Napisao je i brojna značajna retorička djela, od kojih se ističe devet „Propovijedi o stvaranju svijeta u šest dana“. Jedan je od najvećih crkvenih autoriteta i najštovanijih svetaca Istoka, a svojim književnim radom pridonio je da se u kršćanstvu očuva helenska kultura. Preminuo je 1. siječnja 379. u Cezareji. Zaštitnik je Rusije, reformatora, redovnika, odgojitelja, egzorcista i upravnika bolnica.
Drugi današnji zaštitnik, sveti Grgur Nazijanski, zvan i Bogoslov, crkveni naučitelj, rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza (jugozapadna Kapadocija), kao sin tamošnjeg biskupa. Učio je retoriku u Cezareji, Aleksandriji i u Ateni, gdje je studirao zajedno sa svojim zemljakom Bazilijem i Julijanom Apostatom. Učitelj govorništva, po povratku u domovinu, 361, krstio se, zaredio i pridružio se prijatelju Baziliju u pustinjačkom samostanu. Od 372. bio je biskup u Sasimi (Kapadocija), od 374, nakon očeve smrti, upravljao je biskupijom u Nazijanzu, ali se uskoro povukao u samostan. Jedan od najvažnijih teologa na općem saboru u Carigradu i u protuarijanskim borbama, izabran je 380. za carigradskog patrijarha. Tada je nastalo i njegovo najpoznatije djelo, pet „Govora“, u kojima je branio pravovjerni nauk o Svetom Trojstvu. Uskoro se zahvalio, vratio se u Nazijanz i u samoći se bavio književnim radom. Glasovit je po svojim stilistički dotjeranim govorima teološkog sadržaja, prožetim smjelim slikama i neočekivanim obratima (sačuvano ih je 45). Bizantinci su ga prozvali kršćanskim Demostenom. Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama („O svome životu“) i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu. Preminuo je 25. siječnja 389. u rodnom Arijanzu.
Slika: Sveti Bazilije
Slika: Sveti Bazilije
Slika: Sveti Bazilije
Slika: Sveti Grgur Nazijanski
Slika: Sveti Grgur Nazijanski
Slika: Sveti Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski i Grgur Nisenski
Svetac dana - Sveti Makarije Aleksandrijski
Sveti Makarije Aleksandrijski ili Mlađi, egipatski pustinjak, rođen je oko godine 300. u Aleksandriji. Bio je glasoviti pekar i uspješni trgovac voćem, slatkišima i kolačima. Odrastao je u poganskoj obitelji, obratio se na kršćanstvo, napustio svoje poslove, u najboljoj muževnoj dobi ostavio sve svjetske užitke i godine 335. otišao u pustinju. Nastanio se kao monah i pustinjak u Tebaidi (Gornji Egipat). Neko vrijeme živio je u blizini svetog Antuna opata i sprijateljio se s njim. Proživio je 65 godina u siromaštvu i samozataji, a svoje dane provodio u radu, molitvi i strogom postu. U blizini svoje pustinjačke ćelije obrađivao je komadić zemlje kako bi preživio. Bio je pjesnik, liječnik i prijatelj divljih životinja. Krivovjerni arijanci protjerali su njega, njegovog imenjaka, svetog Makarija Starijeg ili Velikog, te mnoge druge monahe na jedan nilski otok, ali se nakon nekog vremena vratio u pustinju.
Uputio se 373. u Donji Egipat, bio zaređen za svećenika i živio u pustinjačkoj ćeliji, u zajednici s drugim monasima. Imao je proročki dar i pripisuju mu se mnoga čudesa. Izlagao se mnogim pokajničkim iskušenjima pa je tako šest mjeseci boravio u močvari, gdje su ga neprestano napadali neugodni afrički komarci. Kad se vratio među ostale monahe, jedva su ga prepoznali. Rijetko je sjedio pa je i košare od palminog lišća izrađivao stojećki. Čudesno je izliječio mnoge ljude i životinje, među njima i mladunče divlje svinje. Sastavio je redovnička pravila za samostan u Nitriji, koji je i nazvan po njemu, a neka od tih pravila primijenio je sveti Jeronim u svojem samostanu. O životu i djelovanju svetog Makarija kruže mnoge legende i predaje. Doživio je duboku starost i preminuo oko godine 400. Zaštitnik je slastičara, kuhara i pekara.
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Slika: Sveti Makarije Aleksandrijski
Svetac dana - Sveti Adalard
Sveti Adalard iz Corbiea (Adalhardus Corbeiensis, Adalhard, Adélard), benediktinski opat, rođen je oko 752. u Huiseu (općina Zingem, belgijska provincija Istočna Flandrija) kao sin grofa Bernarda i unuk franačkog vladara Karla Martela, utemeljitelja dinastije Karolinga. Njegov stric bio je franački kralj Pipin Mali, a bratić Karlo Veliki. Odrastao je na kraljevskom dvoru u Aachenu. Napustio je dvorski život i 772. postao redovnik u benediktinskoj opatiji Corbie (danas departman Somme, Pikardija, sjeverna Francuska). Pasionirani vrtlar, učenik glasovitog Alcuina iz Yorka, postao je oko 775. poglavarom opatije. Savjetnik, poslanik i dvorski kapelan Karla Velikog, od 780. kancelar njegovog sina Pipina, kralja Italije, bio je od 810. skrbnik Pipinovog maloljetnog sina Bernarda, koji je kasnije također postao vladarom Italije. Adalard je 817. prognan na otok Île de Noirmoutier (departman Vendée) zbog optužbe da je potpomagao Bernardovu pobunu protiv cara Ljudevita I. Pobožnog.
Uživao je u asketskom i kontemplativnom životu, ali je 821. pomilovan i imenovan carevim savjetnikom. Obogatio je samostansku knjižnicu i utemeljio mnoge bolnice, a s bratom Walom, svojim nasljednikom u opatiji Corbie, osnovao je 822. veliku benediktinsku opatiju Corvey ma rijeci Weseru u zapadnoj Njemačkoj (danas općina Höxter, Nordrhein-Westfalen). Preminuo je na glasu svetosti 2. siječnja 826. u opatiji Corbie. Pripisuju mu se mnoga čudesa, a prema predaji na njegovom su grobu ozdravljale gluhe, slijepe i sakate osobe. Adalardov životopis napisao je njegov učenik, sveti Pashazije Radbert (pišemo o njemu u prilogu od 26. travnja). Svetim ga je 1024. proglasio papa Ivan XIX. Zaštitnik je vrtlara, a zazivaju ga kod infekcija, groznice i tifusa. Njegove relikvije nalaze se u opatijskoj crkvi Saint-Pierre de Corbie. Svetom Adalardu posvećene su mnoge crkve i naselja u Francuskoj i uzduž donjeg toka rijeke Rajne.
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard
Slika: Sveti Adalard