Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - PROSINAC

1Sveti Edmund Campion
1Sveti Eligije
1Sveti Šimun Cirenac
1Blaženi Charles de Foucauld
1Sveti Nahum
2Sveta Bibijana
2Blaženi Ivan Ruysbroeck
2Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3Sveti Franjo Ksaverski
3Blaženi Rafael Chyliński
3Sveti Modest Karantanski
4Sveta Barbara
4Blaženi Adolph Kolping
4Sveti Maruta
5Sveti Saba
5Blaženi Niels Stensen
6Sveti Nikola
6Blaženi János Scheffler
7Sveti Ambrozije
7Sveta Marija Josipa Rossello
7Blaženi Marin iz Kotora
8Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8Sveta Gorgonija
8Sveti Teobald iz Marlyja
9Sveti Petar Fourier
9Sveta Valerija iz Limogesa
9Blažena Leonella Sgorbati
10Loretska Gospa
10Sveti Miltijad
10Blaženi Anton Durković
11Sveti Damaz
11Sveti Sabin iz Piacenze
12Gospa od Guadalupe
12Sveta Ivana Franciska de Chantal
12Sveti Simon Phan Đac Hoa
13Sveta Lucija
13Sveta Odilija
14Sveti Ivan od Križa
14Sveti Spiridon
14Sveti Nimatullah Kassab
15Blažene Drinske mučenice
15Sveta Kristijana Gruzijska
16Sveta Adela
16Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16Sveta Paulina
17Sveti Josip Manyanet
17Sveti Ivan de Matha
18Sveti Gracijan Tourški
18Sveti Malahija prorok
19Blaženi Urban V.
19Sveti Anastazije I.
20Sveti Dominik iz Silosa
20Sveti Filogonije
21Sveti Petar Kanizije
21Blaženi Oton Pulski
22Sveta Francesca Cabrini
22Blažena Jutta iz Sponheima
22Sveti Flavijan
23Sveti Ivan Kentski
23Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23Sveti Dagobert
24Badnjak
24Sveti Charbel Makhlouf
24Sveti Jakov patrijarh
25Božić
25Sveti Petar Nolasco
26Sveta Obitelj
26Sveti Stjepan
26Sveti Dionizije papa
26Blaženi tajlandski mučenici
27Sveti Ivan Evanđelist
27Blaženi Francesco Spoto
27Blažena Sára Salkaházi
28Nevina dječica
28Sveta Fabiola Rimska
29Sveti Toma Becket
29Sveti David, prorok i kralj
30Blažena Eugenia Ravasco
30Blažena Margherita Colonna
30Sveti Eugen Milanski
31Sveti Silvestar
31Sveti Ivan Franjo Régis

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveta Barbara

Sveta Barbara

Sveta Barbara

Današnja zaštitnica, sveta Barbara, djevica i mučenica, izuzetno je omiljena svetica u vjerničkom puku, iako se o njezinom životu i smrti pouzdano zna vrlo malo. Prema predaji rođena je u III. stoljeću u Heliopolisu (Egipat) ili u Nikomediji (Mala Azija). Ime joj se spominje u VII. stoljeću a štuje se, osobito na Istoku, od IX. stoljeća. Legenda govori da je bila lijepa i pametna kći Dioscorusa, bogatog trgovca purpurom, koji je za nju sagradio kulu s dva prozora, gdje su je budno čuvali da joj se netko ne bi približio. Zanimala se za kršćanstvo i o tome pisala crkvenom ocu Origenu, koji ju je nazvao „Aleksandrijskom mudricom“ i poslao joj svećenika Valentina. Valentin ju je, prerušen u liječnika, poučio u vjeri i krstio. Nakon toga je na kuli probila i treći prozor, kako bi je tri prozora podsjećala na tajnu Presvetog Trojstva, a na vratima je dala uklesati znak križa. Kad je za to doznao njezin otac, predao ju je vlastodršcima koje su je podvrgli strašnim mukama. Na kraju joj je sam otac odrubio glavu i nakon toga poginuo od udarca munje. Dogodilo se to po nekima oko godine 290, za vrijeme vladavine cara Maksimijana.

To je samo jedna od mnogobrojnih legendi koje su se stoljećima širile o Barbari. I pored malo pouzdanih povijesnih podataka, pobožni kršćanski osjećaj pod okriljem Svetog Duha sigurno se ne vara štujući i zazivajući u pomoć svetu Barbaru. Uvrštena je među 14 velikih svetih pomoćnika u nevoljama, a kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Nedavno smo pisali o mladom poljskom svecu Stanislavu Kostki koji je štovao svetu Barbaru i osjetio njezin moćni zagovor u teškoj bolesti, a ukazala mu se u pratnji dvaju anđela. Od srednjeg vijeka Barbara je jedna od najomiljenijih i najviše slikanih svetica, a njezini najčešći simboli su kalež s hostijom i kula s tri prozora. U nekim zemljama odrežu na blagdan svete Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Zazivaju je za velikog nevremena kao zaštitnicu protiv udara groma te protiv eksplozija, bombardiranja, vatre i oluje. Zaštitnica je rudara, vatrogasaca, graditelja, topnika, mučenika, zatvorenika, zvonara, minera, razminirača, oružara, puškara, inžinjeraca, proizvođača vatrometa, ljevača, arhitekata, lađara, pivara, tesara, geologa, matematičara, grobara, klobučara, mornara, zidara, talioničara, kamenorezaca, crepara, pokrivača krovova, vodara, kitničarki, Sirije, skladišta municije, skladišta, robnih kuća i tvrđava te mnogih naselja, župa, crkava i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Rude kod Samobora, Velika Mlaka kod Velike Gorice, Zagreb-Rebro, Zagreb-Vrapče, Draž u Baranji, Mrzović kod Đakova, Jakšić, Sladojevci kod Slatine, Bedekovčina, Vrbovo kod Hrašćine, Carevdar kod Križevaca, Prugovac kod Kloštra Podravskog, Kunovec kod Koprivničkog Ivanca, Natkrižovljan kod Cestice, Vrh kod Draganića, Raša, Kostrena, Privlaka, Knin-tvrđava, Šibenik, Trogir, Zaostrog kod Gradca, Vareš Majdan, Breza, Beočin). Sretan imendan želimo svim našim Barbarama i Baricama!

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara

Slika: Sveta Barbara

Sveta Barbara-župna crkva u Bedekovčini

Slika: Sveta Barbara-župna crkva u Bedekovčini

Sveta Barbara-župna crkva u Jakšiću

Slika: Sveta Barbara-župna crkva u Jakšiću

Sveta Barbara-župna crkva u Raši

Slika: Sveta Barbara-župna crkva u Raši

Sveta Barbara-župna crkva u Rudama

Slika: Sveta Barbara-župna crkva u Rudama

Sveta Barbara-župna crkva u Vrapču

Slika: Sveta Barbara-župna crkva u Vrapču

Sveta Barbara - župna crkva u Velikoj Mlaki

Slika: Sveta Barbara - župna crkva u Velikoj Mlaki

Svetac dana - Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping, njemački svećenik, poznat kao „otac svih kalfi“ („Gesellenvater“), „otac mladeži bez zavičaja“ i „apostol radnika“, promicatelj i zaštitnik socijalnih prava i dostojanstva obrtničke i radničke mladeži, rođen je 8. prosinca 1813. u Kerpenu kod Kölna (Nordrhein-Westfalen) kao četvrto dijete siromašnog pastira Petera Kolpinga i njegove supruge Anne Marije. Odrastao je u skromnim prilikama i izučio postolarski zanat. Deset godina radio je kao postolar i cijelo to vrijeme žudio za svećeničkim zvanjem. Mnogo je putovao pa je i do Italije stigao pješke. S 23 godine odlučio se napokon za svećenički poziv. Nakon završene gimnazije u Kölnu i studija teologije u Münchenu, Bonnu i Kölnu, zaređen je za svećenika 13. travnja 1845. u Kölnu. Djelovao je od 1845. do 1849. kao kapelan u župi svetog Lovre u Elberfeldu, danas dijelu grada Wuppertala (Nordrhein-Westfalen). Tamo se upoznao s društvom djetića (kalfi) i njegovim osnivačem, učiteljem Johannom Gregorom Breuerom. Adolph Kolping postao je 1847. duhovnim savjetnikom tog udruženja. Zajedno sa svojim istomišljenicima prepoznao je prikladno sredstvo za ostvarenje svojih ideala i rješavanje teških socijalnih problema mladih obrtnika i radnika. Dobio je 1849. premještaj u Köln kao katedralni vikar i tamo osnovao katoličko djetićko društvo, zametak glasovitog Kolpingwerka, međunarodnog katoličkog socijalnog udruženja. Do 1850. njegovo djetićko društvo brojilo je već 550 članova. Kolping je napokon pronašao svoj pravi životni zadatak.

Do svoje smrti, 1865, osnovao je i udružio više od 418 djetićkih društava s 24 tisuće članova, ne samo u Njemačkoj već i u drugim europskim zemljama. Neumorno se borio za poboljšanje materijalnog i duhovnog života majstora obrtnika i njihovih pomoćnika, kalfi, naučnika i šegrta. Ustrajno je radio s mladim radnicima i nastojao obogatiti njihov obiteljski život i slobodno vrijeme. Specijalno za njih osnivao je i otvarao domove, kako se ne bi osjećali osamljeni i otuđeni, ustanove u kojima će se usavršavati vjerski, politički i stručno. Kolpingova društva brinula su se i o zdravlju svojih članova. Tako je velečasni Kolping postao začetnik katoličkog socijalnog pokreta i preteča katoličkog socijalnog nauka. U razdoblju užurbane industrijalizacije i nastanka revolucionarnih ideja Karla Marxa, on je promicao vlastite duhovne pretvorbe i preobrazbe, socijalne, ali istovremeno izvorno katoličke. Njegove su ideje bile potpuno prožete Kristom. Govorio je: „Lako je rušiti, teško je graditi, ali samo se od građenja opstaje. To mogu ostvariti samo duhovno najjači“. Ili: „Djelotvorna ljubav liječi svaku ranu, prazne riječi samo povećavaju bol“. Kao motto svoga djelovanja naveo je ove riječi: „Vjera i rad zlatna su podloga za blagostanje svakog naroda!“ Živio je u dubokoj vjeri u Boga, bio oduševljen Isusom Kristom i volio svoju Crkvu, sa svim njezinim dobrim i lošim stranama. U dobroj mjeri njegovo djelo podsjeća na ideje velikog don Ivana Bosca, osnivača salezijanaca. Adolph Kolping nije posustajao usprkos znatnim socijalnim teškoćama svoga vremena. Ohrabrivao je druge i tražio da sami sebe poboljšaju, a time će poboljšati i prilike u društvu. Živim jedinstvom vjere i socijalne odgovornosti dao je usmjerenje svojem životnom djelu. O svojim nastojanjima i idejama marljivo je pisao u mnogim novinama, časopisima i prigodnim kalendarima. Rektor kölnske crkve Bezgrešnog začeća Marijinog od 1862, preminuo je na današnji dan, 4. prosinca 1865, u Kölnu. U toj crkvi kojom upravljaju franjevci konventualci počiva njegovo tijelo. U trenutku Kolpingove smrti diljem svijeta djelovalo je već više od 400 djetićkih društava (Gesellenvereine). Danas u Kolpingwerku, sa središtem u Kölnu, u 59 zemalja svijeta djeluje više od 470 tisuća članova, koji sebe s ponosom nazivaju „Kolpingovi sinovi“, a podijeljeni su u oko 5 tisuća Kolpingovih obitelji (Kolpingsfamilien). Adolpha Kolpinga blaženim je 27. listopada 1991. u Rimu proglasio papa Ivan Pavao II, a na njegovu beatifikaciju pristigli su brojni sljedbenici iz Europe, Amerike, Afrike, Azije i Oceanije. Kolpingove ideje prisutne su od 1856. i u Hrvatskoj, kada je u Zagrebu počelo djelovati Katoličko društvo djetića (KDD). U svibnju 1856. Zagreb je posjetio i sam Adolph Kolping i tom prigodom održao predavanje o svojim idejama. Prostorije Katoličkog društva djetića nalazile su se na današnjem Britanskom trgu, a društvo je raspušteno 1944. zbog ratnih prilika. Obnova Kolpingove organizacije u Hrvatskoj uslijedila je 1995, a prva obnoviteljska skupština održana je 1997.

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Blaženi Adolph Kolping

Slika: Blaženi Adolph Kolping

Svetac dana - Sveti Maruta

Sveti Maruta

Sveti Maruta

Sveti Maruta (Maruthas), sirski liječnik, biskup Maypherkata (Martyropolisa) u Mezopotamiji (danas Silvan u jugoistočnoj Turskoj), apostol Perzije i otac sirske Crkve, rođen je u IV. stoljeću. U mladosti je studirao medicinu. Poslije oče¬ve smrti, u vrijeme careva Teodozija (375-395) i Arkadija (395-408), upravljao je jednom pokrajinom. Bizantski car Arkadije poslao ga je 399. kao poslanika na dvor perzijskog kralja Yazdegerda I, kao svojeg predstavnika na kraljevoj krunidbi. Zbog Marutinih diplomatskih i liječničkih vještina te dobrog odnosa s perzijskim kraljem (unatoč protivljenja tamošnjih poganskih svećenika, magova), uspostavljen je mir između Bizanta i Perzije (Sasanida), a popravljen je i položaj kršćana u Perziji.

Biskup Maruta sudjelovao je na crkvenim saborima u Carigradu (381), Antiohiji (383/390) i Seleuciji/Ktesifonu (410). Podigao je 410. baziliku za mučenike Martyropolisa, koje je dao umoriti perzijski kralj Šapur II. Po njima je i grad Tagrith dobio ime Martyropolis. Kosti mučenika iz Perzije dao je prenijeti u svoje biskupsko sjedište. Prijatelj svetog Ivana Zlatoustog, igrao je važnu ulogu u životu Crkve. Ostavio je za sobom brojna djela na sirskom jeziku, među njima i zbirku crkvenih himni, povijest perzijskih mučenika, povijest crkvenog sabora u Niceji, zapis o krivovjernim pokretima, dijelove misnog kanona i jednu propovijed. Preminuo je oko 420. Zaštitnik je Perzije (Irana). Štuju ga i katolici i pravoslavci, i zapadne i istočne Crkve.

Sveti Maruta

Slika: Sveti Maruta

Sveti Maruta

Slika: Sveti Maruta

Sveti Maruta

Slika: Sveti Maruta

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani