SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Marija Majka Crkve
1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
7	Presveto Trojstvo
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
11	Tijelovo
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
19	Presveto Srce Isusovo
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Bezgrešno Srce Marijino
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Marija Majka Crkve

Marija Majka Crkve

Na Duhovski ponedjeljak, na početku Duhovske osmine, Crkva slavi blagdan Marije Majke Crkve. Marija se nalazi u skupu onih koji su iščekivali silazak Duha Svetoga. Ona okuplja apostole i učenike oko sebe i tako im je svima Majka. No, u skupu se nalaze i „braća Isusova“. To se može odnositi na stvarnu rodbinu Isusovu, ali i na prve vjernike za koje Isus kaže: „onaj koji sluša i vrši Riječ moga Oca, on mi je i brat i sestra i majka.“ Tako i mi se možemo svrstati u red onih koji bi trebali biti Isusova braća, osobito po životu, slijedeći Isusov primjer. U današnjem Evanđelju Krist daje Ivanu Mariju za majku. Tu Isus ne misli samo na to da Ivan pazi na Njegovu Majku nakon Njegove smrti, već daje preko Ivana Mariju za Majku svima apostolima i učenicima, a neposredno i nama. Mi danas ne moramo kao Ivan brinuti o zemaljskim potrebama Kristove Majke, ali moramo nasljedovati Njezinu vjeru. Krist s križa daje Mariji Ivana za sina, te tako preko „ljubljenog učenika“ Marija postaje Majka apostola, Kraljica apostola, ali i Majka Crkve. Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.
Na molbu blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje odredila je 1979. da se u svim biskupijama Crkve u Hrvata blagdan Marije Majke Crkve slavi na Duhovski ponedjeljak, u Duhovskoj osmini. Ugledajući se na Mariju, Majku Isusa Krista, i nasljedujući njezinu življenu vjeru, Crkva isto postaje majka što rađa Božju djecu. O tome govori Drugi vatikanski sabor: „Crkva promatrajući Marijinu otajstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršavajući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na nov i besmrtan život djecu začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu.“ Mariji Majki Crkve posvećene su mnoge crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trnovčica, Plitvice, Garevac kod Modriče, Mostar-katedrala, Subotica)

Slika: Marija Majka Crkve

Slika: Marija Majka Crkve-katedrala u Mostaru

Slika: Marija Majka Crkve-župna crkva u Garevcu

Svetac dana - Sveti Justin

Sveti Justin

Danas slavimo svetoga Justina, starokršćanskog filozofa, crkvenog oca, apologeta i mučenika. Rodio se godine 103. u rimskom naselju Flavia Neapolis (danas Nablus u Palestini). Učeni filozof platonskog smjera, postao je kršćanin oko 130. Neumorni tražitelj potpune istine, povukao se na samotno mjesto kraj mora u nadi da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu je otkrio da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se tada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su utjecali i kršćani, s kojima je dolazio u dodir, posebno junaštvo i vjera mučenika. Djelovao je u Efezu i Rimu, gdje je osnovao filozofsku školu.
U sačuvanim djelima dao je važna svjedočanstva o prvoj Crkvi i uveo grčku filozofsku terminologiju. Sačuvane su dvije „Apologije“ upravljene rimskim carevima i vlastima te „Dijalog s Trifonom“ (židovskim rabinom). Vješt pisac i govornik, raspravljao je s poganima i pisao braneći kršćansku nauku kao „jedinu istinitu filozofiju“. Čitav Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, predstavlja svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji je Justina optužio da želi srušiti rimsku vlast. Justin je bačen u tamnicu sa šestoricom svojih učenika, a mučeničku smrt podnijeli su 165, za vrijeme vladavine cara Marka Aurelija. Bičevani su, a potom im je odrubljena glava. Zaštitnik je apologeta, predavača, govornika, filozofa te brojnih naselja, župa i crkava.

Slika: Sveti Justin

Svetac dana - Sveti Gaudencije Osorski

Sveti Gaudencije Osorski

Sveti Gaudencije (latinski Gaudentius Auxerensis), osorski biskup, redovnik benediktinac, rodio se krajem X. stoljeća u Tržiću, naselju na otoku Lošinju, nasuprot Osoru, naselju na otoku Cresu, na prevlaci Cresa i Lošinja. Postao je osorskim biskupom oko 1018. Važan je za razvoj Crkve i društva na kvarnerskom području početkom XI. stoljeća. Kulturni i narodni preporoditelj, dao je sagraditi samostan svetog Petra za muškarce i samostan svete Marije od milosti za žene. Osor je postao jaki glagoljaški centar. Biskupovao je do 1042, a tada se morao odreći biskupske službe. Zbog svojeg svetog i revnog života bio je prognan od strane oholih osorskih plemića pa se morao skloniti u jednu špilju na vrhu Osorščice, na sjevernom dijelu Lošinja. Ta špilja postoji i danas te nosi Gaudencijevo ime. Tamo je Gaudencije boravio godinu dana i činio pokoru. Isprosio je od dragog Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju nema više zmija otrovnica. Povukao se potom u tišinu samostana Santa Maria di Portonovo, kod Ancone (Marche), gdje je neko vrijeme boravio zajedno sa svetim Petrom Damianijem. Spominje se kao benediktinski redovnik, sljedbenik svetog Romualda i utemeljitelj samostana po uzoru na zapadno monaštvo.

Podatke o svetom Gaudenciju nalazimo i u epistolariju svetog Petra Damianija. Tamo doznajemo da je osorski bisup Gaudencije bio prisiljen odstupiti jer je odbio vjenčati plemićki par koji je bio u krvnom srodstvu. Sveti Petar Damiani piše i ovo: „Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam slatkoću prijateljstva i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu, te otploviviši iz slavenskog kraljevstva, pristao uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.“ Prema drugim izvorima Gaudencije je već 1032. putovao u Rim kako bi skinuo ljagu sa svojega imena, a na povratku u Osor razbolio se i zaustavio se zbog oporavka u Anconi. Sveti Gaudencije umro je 31. svibnja 1044. u Anconi. Prema legendi, njegovi posmrtni ostaci vratili su se u Osor na čudesan način, nakon gotovo stotinu godina. Sva zvona u gradu zazvonila su sama od sebe rano prije zore. Ispod gradskih zidina u moru je plutala drvena škrinja, u kojoj se nalazio željezni kovčeg s tijelom svetog Gaudencija. Crkva svetog Gaudencija u Osoru sagrađana je u XIV. stoljeću, nakon pustošenja Genovežana. Pročelje crkvice okrenuto je prema zapadnim vratima. Sveti Gaudencije je zaštitnik grada Osora i otoka Cresa.