SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
2	Službenica Božja Klara Žižić
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
3	Sveti Anatolij Carigradski
3	Službenica Božja Antonietta Meo
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
5	Blaženi laoski mučenici
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
6	Blaženi Metoděj Dominik Trčka
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
7	Blažena María Romero Meneses
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
8	Sveti Hadrijan III
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Sveti damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
11	Sveta Olga Kijevska
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
13	Sveti Ezra
13	Sveti Nehemija
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
14	Sveti Prokop
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
15	Sveti Plechelm
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
17	Sveti Svorad i sveti Benedikt iz Skalke
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
18	Sveti Šimun iz Lipnice
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
20	Sveti Torlak
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
21	Sveti Arbogast
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
22	Sveti John Lloyd i Philip Evans
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
23	Blaženi Vasiľ Hopko
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
24	Sveta Kinga
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
25	Blaženi Antonio Lucci
26	Sveti Ana i Joakim
26	Sveti Titus Brandsma
26	Sveti George Preca
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
27	Sveti Pantaleon
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
28	Blaženi Stanley Rother
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
29	Sveti Olav
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
30	Blažena Zdenka Schelingová
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Justa i sveta Rufina

Sveta Justa i sveta Rufina

Današnje su svete zaštitnice mučenice, Sveta Justa i Sveta Rufina (Santa Justa y Santa Rufina). Rođene su u rimskom naselju Hispalisu (danas španjolski grad Sevilla) u III. stoljeću, Justa godine 268, a njezina mlađa sestra Rufina 270. Kćerke lončara, i same lončarice, nisu željele prodati svoju robu bogatom naručitelju kad su saznale da je namijenjena poganskim ritualima. U vrijeme Aurelijanovih progona a po naredbi gradskog prefekta Diogenianusa uhićene su 287. i strašno mučene.

Justino tijelo bačeno je u bunar a Rufinino lavovima, koji ga nisu htjeli ni dotaknuti pa joj je odrubljena glava. Pokopao ih je biskup Sabinus. Zaštitnice su lončara i grada Seville te sevillske katedrale, a osobito se štuju i u Zaragozi, Agostu (Valencia) i Toledu, gdje su sagrađene njihove crkve i kapele, okupljališta brojnih hodočasnika. Mnogi slavni španjolski slikari posvetili su svoja djela ovim sveticama, među njima Francisco Camilo, Francisco Goya, Bartolomé Esteban Murillo i Francisco de Zurbarán.

Slika: Sveta Justa i sveta Rufina

Slika: Sveta Justa

Slika: Sveta Rufina

Svetac dana - Blaženi Hermann iz Reichenaua

Blaženi Hermann iz Reichenaua

Blaženi Hermann von Reichenau (lat. Hermannus Contractus), poznat i kao Hermann Kljasti (Hermann der Lahme), njemački redovnik benediktinac, kroničar, znanstvenik, skladatelj, matematičar i pjesnik, rođen je 18. ožujka 1013. u naselju Saulgau (okrug Sigmaringen, Oberschwaben, Baden-Württemberg) kao sin grofa Wolfrada II. von Altshausena-Veringena i Hiltrude, koja je potjecala iz Burgundije. Bio je rođen kao bogalj pa su ga roditelji 1020. uputili na školovanje u benediktinski samostan Reichenau, na istoimenom otoku u Bodenskom jezeru (okrug Konstanz, Baden-Württemberg). Hermann je u vrijeme opata Berna (1008-1048) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. Studirao je teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, grčki i arapski jezik. Cijeli život bio je vezan uz stolicu-nosiljku. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se uspješno bavio raznim znanostima i umijećima. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete, a 1043. zaređen je za svećenika. Napisao je „Ljetopis od osnutka grada do godine 1054“, koji je vrlo značajan izvor za njemačku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III. Ljetopis je nastavio pisati njegov učenik Berthold (do 1066).

Berthold hvali Hermanna kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, mudrog i marljivog redovnika, koji je sam sebe uvijek smatrao grešnim čovjekom i ozbiljno se pripremao za smrt. Hermann je pisao pjesme svjetovne i crkvene tematike, životopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Kad je pred kraj života oslijepio, posvetio se skladanju i pisanju antifona i himana. Od njega potječe molitva „Zdravo Kraljice“ („Salve Regina“) i antifona „Roditeljica Spasiteljeva“ („Alma redemptoris mater“). Vrhunski poznavatelj glazbe, u svojim je traktatima pokušao usavršiti tadašnje notno pismo, a izrađivao je i glazbene i astronomske instrumente. Iako nije mogao ni hodati ni normalno pisati, a jedva je i govorio, taj svestrani, genijalni čovjek ostavio je za sobom tako bogatu spisateljsku i znanstvenu ostavštinu da je nazvan „miraculum saeculi“, „čudom stoljeća“, a zbog marijanskih himana i „marijanskim naučiteljem“. Njegova su najistaknutija djela „Osam glavnih poroka“, „Povijest svete Afre“, „O uporabi astrolaba“ i „O mjerenju astrolabom“. Radovi su mu objavljeni u „Sabranim djelima“ („Opera omnia“, 1882). Preminuo je u samostanu Reichenau, 24. rujna 1054, a pokopan je u Altshausenu (okrug Ravensburg, Baden-Württemberg), na očevom imanju. Blaženim ga je 1863. proglasio papa Pio IX.

Slika: Blaženi Hermann iz Reichenaua

Svetac dana - Sveta Makrina

Sveta Makrina

Sveta Makrina (Macrina), redovnica, rođena je oko 325. u Cezareji Kapadocijskoj (danas Kayseri u središnjoj Anatoliji, Turska). Bila je najstarija od desetero djece dvoje svetaca iz Ponta, pravnika i retora Bazilija Starijeg i Emelije. Među Makrininom braćom ističu se sveti Bazilije Veliki (oko 330-379), biskup Cezareje, sveti Naukracije, pustinjak, sveti Grgur Nisenski (oko 335-oko 395), biskup Nise (Nyssa) i sveti Petar (oko 340-391), biskup Sebaste. Makrina, zvana Mlađa, jer je nosila ime očeve majke, također svetice, Makrine Starije, od najranije dobi proučavala je Sveto pismo, a bila je obdarena naročitom ljepotom. Imala je obilje prosaca, a otac je za nju odabrao najprikladnijeg. No, zaručnik je iznenada umro, a Makrina mu se zavjetovala na vjernost. Ostala je u kući i pomagala majci u brizi za braću i njihov odgoj, osobito jer je majka, nakon rođenja desetog djeteta, ostala udovica. Kad su njih dvije ostale same, nakon što su sva djeca zbrinuta, Makrina je nagovorila majku da se zajedno povuku u samoću Amasije (Amasya), na obali rijeke Iris, u današnjem sjevernom dijelu središnje Turske. Tamo su njih dvije utemeljile samostan. Nakon majčine smrti, Makrina je 373. postala poglavaricom samostana. Makrina je znatno utjecala na brata Bazilija koji je napustio svjetovni život i 356. postao monah, a 370. izabran za biskupa Cezareje. Posjetio je 376. sestru Makrinu u njezinom samostanu, a u susjednom samostanu zaredio za svećenika mlađeg brata Petra. O svetom Baziliju Velikom, koji je preminuo početkom 379, pišemo u prilogu od 2. siječnja.

Kad se Makrinin brat Grgur koji je 371. postao biskupom Nise, vratio 379. sa sabora u Antiohiji, posjetio je sestru, ali ju je pronašao na umoru. Imali su vremena samo za posljednji, duhovni razgovor. Makrina je nakon veličanstvene molitve upravljene Stvoritelju, preminula na današnji dan, 19. srpnja 380, u Amasiji. Tijelo joj je pokopano u crkvi Četrdeset mučenika u Sebasti (danas Sivas) u Kapadociji, gdje su već počivala tijela njezinih roditelja. Uz mjesnog biskupa, na Makrininom pogrebu bilo je nazočno veliko mnoštvo vjernika. O svetoj Makrini Mlađoj i njezinoj obitelji najviše možemo saznati iz rasprave njezinog brata Grgura Nisenskog, „O duši i uskrsnuću“, poznatoj i pod nazivom „Macriniae“. Svetu Makrinu Stariju (preminula je oko 340), njezinu baku, koja je znatno utjecala na unukin odgoj, Crkva slavi 14. siječnja.