SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Kasijan

Sveti Kasijan

Današnji zaštitnik sveti Kasijan širio je radosnu vijest i djelovao kao učitelj (po nekima i biskup) u mjestu Forum Cornelii (danas Imola u Romagni), gdje se naročito posvetio mladima i djeci. To se nije svidjelo rimskim vlastima, koje su ga pozvale da se odrekne kršćanstva i žrtvuje poganskim idolima. Kasijan to nije htio učiniti pa ga je namjesnik cara Dioklecijana godine 303. ili 305. osudio na mučeništvo. Djeca i mladi, koje je poučavao i kojima je propovijedao evanđelje, svezali su ga i izboli do smrti željeznim perima, kojima su pisali na voštanim pločicama.

Kršćani u Imoli pokopali su ga u svojem gradu, u kojem katedrala nosi njegovo ime. Zaštitnik je studenata, učitelja, stenografa, Imole, Ciudad de Méxica, biskupija, naselja, župa i crkava diljem Italije i svijeta. Po svetom Kasijanu nazvan je i naš Sukošan, naselje smješteno u prekrasnom zaljevu Zlatna luka kraj Zadra, općina i župa, u kojoj se danas održava veliko proštenje i tradicionalna fešta.

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan-župna crkva u Sukošanu

Svetac dana - Sveti Poncijan i Hipolit

Sveti Poncijan i Hipolit

Danas slavimo i svete mučenike Poncijana i Hipolita. Poncijan, sin Kalpurnija, postao je papom 21. srpnja 230, a u isto vrijeme rimski teolog Hipolit proglasio se "protupapom". Car Maksim Tračanin prognao je obojicu na Sardiniju. Poncijan se 28. rujna 235. odrekao papinstva, kako bi vjernici z Rimu mogli izabrati novog papu, a Hipolit je pozvao svoje sljedbenike da se vrate u krilo Crkve.

Pomireni, zajedno su umrli mučeničkom smrću u rudnicima. Papa Fabijan (236-250) dao je prenijeti njihove relikvije u Rim i pokopao ih na rimskim grobljima, Poncijana u Kalikstovim katakombama, a Hipolita na Tiburtinskoj cesti.

Slika: Sveti Poncijan

Slika: Sveti Hipolit

Slika: Sveti Poncijan i Hipolit

Svetac dana - Blaženi Marko iz Aviana

Blaženi Marko iz Aviana

Blaženi Marko iz Aviana (Marco d'Aviano), talijanski redovnik kapucin, svećenik, rođen je kao Carlo Domenico Cristofori 17. studenoga 1631. u Villotti kod Aviana (provincija Pordenone, Furlanija), kao sin uglednih roditelja, Marca Pasqualea Cristoforija i Rose Zanoni. Prvu poduku primio je od seoskog učitelja, a roditelji su ga dali na školovanje u isusovački zavod u Gorici. Bojažljivi dječak, sanjar, ponesen oduševljenjem, jednog se dana nakon povratka pitomaca sa šetnje nije javio prilikom prozivke. Pobjegao je kako bi na otoku Kreti obratio Turke. Nakon dva dana pješačenja, iscrpljen je pokucao na vrata kapucinskog samostana u Kopru. Njegova mladenačka kriza riješila se Božjim pozivom u samostan pa je 21. studenoga 1648. obukao kapucinsku redovničku odjeću u Coneglianu (provincija Treviso, Veneto). Tada je u počast svojem ocu uzeo redovničko ime Marko. Za svećenika je zaređen 18. rujna 1655. Postao je 1672. poglavar kapucinskog samostana u Bellunu (Veneto), a 1674. kasnije samostana u Oderzu (provincija Treviso). Težio je za samoćom i molitvom pa su ga poglavari na njegovu molbu premjestili u Padovu. Tamo je prigodom jednog svečanog govora zadivio uglednike toga grada i ubrzo došao na glas kao čudotvorac. Molio je 6. rujna 1676. nad redovnicom Vincenzom Francesconi koja je trinaest godina bila prikovana za krevet i ona je nakon Markovog blagoslova čudesno ozdravila. Glas o njemu pronio se izvan granica Italije pa su papi i Markovim poglavarima počeli pristizati zahtjevi da taj glasoviti apostol dođe i u njihove krajeve. Od 1680. započela Markova putovanja diljem Europe, a njegove propovijedi pratila su mnoga čudesa. Prijatelj bolesnika i siromaha, u misionarskom i apostolskom djelovanju Marko iz Aviana posebno je naglašavao važnost i djelotvornost „savršenog čina pokajanja“.

Papa Inocent XI. povjerio je Marku misiju ujedinjenja svih katoličkih europskih zemalja i vladara u Svetu ligu, u borbi protiv turskog osvajanja. Uspio je kod svih vladara osim francuskog kralja Louisa XIV, koji mu nije dozvolio dolazak u Francusku. Naročito se sprijateljio s austrijskim carem Leopoldom I, čiji je ispovjednik, duhovni i politički savjetnik bio dvadesetak godina. Marko je stigao do Beča zajedno s poljskom konjicom. Turci su pred Beč došli 14. srpnja 1683. i započeli opsadu. Potaknut žarom i živim preporukama pape Inocenta XI, Marko je na bojnom polju pozivao na slogu, hrabrio kršćanske vojnike, a posebno hrabrog poljskog kralja Jana Sobieskog kojeg je nagovorio da pritekne u pomoć Beču. Na dan bitke, 12. rujna rano ujutro, otac Marko je služio misu na Kahlenbergu iznad Beča, kojoj su nazočili kralj Jan Sobieski i nadvojvoda Karlo Lotarinški i kod nje se pričestili. Zatim je poljski kralj sa svojom vojskom navalio na Turke te spasio Beč i Europu. Kapela Sobieski na Kahlenbergu trajan je spomenik na taj znameniti događaj. Freska u kapeli prikazuje oca Marka i kralja Jana kod mise uoči velike bitke. Poljska vojska ostvarila je 12. rujna 1683. sjajnu pobjedu i Beč je uz Božju pomoć oslobođen. Pišući Inocentu XI. o ishodu bitke kod Beča, otac Marko je priznao da se oslobođenje grada zbilo »po čudu«. Papa je taj dan kršćanske pobjede posvetio Presvetom Imenu Marijinom. Pobjeda je izborena, neprijatelj je natjeran u bijeg, a oslobođena su i druga okupirana područja i gradovi. Marko je 1684. uspio postići da u Svetu ligu uđe i Venecija. Tvrdio je kako bi uvjerio i francuskog kralja da se pridruži, samo da je dobio priliku za razgovor s njim. Otac Marko pratio je kršćansku vojsku kao savjetnik i vojni kapelan. Uslijedile su velike kršćanske pobjede kod Budimpešte (1684), Neuhäusela (Nové Zámky, 1685), Mohácsa (1687) i Beograda (1688), sve do sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699).

Postoji zgodna anegdota koja govori kako je turska vojska u bijegu za sobom ostavljala velike količine jake, gorke kave. Prema Markovom savjetu kršćanski vojnici miješali su tu kavu s mlijekom i medom. Tako je nastao novi napitak koji su vojnici po svojem omiljenom duhovniku prozvali „kapuciner“ ili „cappuccino“. Posljednjih godina svoga života otac Marko iz Aviana poduzimao je naporna apostolska putovanja po čitavoj Europi. Činio je to iz poslušnosti, na zahtjev svojih redovničkih poglavara ili na izričito traženje Svete Stolice. Europski vladari i uglednici stalno su ga pozivali i nudili mu svoje prijateljstvo. U svibnju 1699. krenuo je na posljednje putovanje u Beč. Njegovo zdravlje bilo je tada već jako narušeno i neprestano se pogoršavalo. Govorio je: „Ne mogu više, ali papa naređuje.“ Apostolski nuncij Andrea Santacroce prenio je bolesniku blagoslov pape Inocenta XII. Otac Marko primio je sakrament bolesničkog pomazanja i obnovio redovničke zavjete. Držeći u rukama križ, blago je preminuo u Beču na današnji dan, 13. kolovoza 1699, u nazočnosti austrijskog cara Leopolda i carice Eleonore. Nakon svečanih pogrebnih obreda, njegovo je tijelo našlo svoj konačni počinak u kapucinskoj crkvi u Beču, uz carske grobnice. Otac Marko iz Aviana bio je čovjek izvanrednih sposobnosti, svećenik, redovnik, evanđeoski propovjednik i Kristov svjedok u svim okolnostima. Vjerni službenik milosrđa i oproštenja, bio je duhovni iscjelitelj Europe, promicatelj mira, čudesni i strpljivi graditelj njezine slobode i jedinstva. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 27. travnja 2003.

Slika: Blaženi Marko iz Aviana

Svetac dana - Sveta Radegunda

Sveta Radegunda

Sveta Radegunda (Radegundis, Rhadegund, Radegonde, Radigund), tirinška princeza i franačka kraljica, rođena je oko 518. u Erfurtu, glavnom gradu Tiringije. Kad je franački kralj Chlothar I. 531. osvojio Tiringiju, kao taoca je na svoj dvor uzeo Radegundu, kćerku poraženog kralja Berthachara. Radegunda je postala kršćanka, a kralj ju je 540. na silu oženio. Ponizna i pobožna žena, vodila je brigu o siromasima i bolesnicima. Radegunda je 555. pobjegla, sakrila se kod svetog Medarda iz Noyona (nedaleko od Pariza) i postala redovnica. U Poitiersu je oko 560. utemeljila ženski samostan Svetog Križa i preuzela njegovo vodstvo. Pripisuju joj se mnoga čudesa i ozdravljenja. Od bizantskog cara Justinijana II. primila je 569. veliku relikviju Svetog Križa.

U čast toga događaja pjesnik Venancije Fortunat, njezin prijatelj, spjevao je neke glasovite himne, od kojih je najpoznatija „Vexilla Regis“ (i danas se izvodi na Veliki petak). Sveta Radegunda preminula je na današnji dan, 13. kolovoza 586, u Poitiersu, a njezin grob u crkvi svete Radegunde i danas je omiljeni hodočasnički cilj. Zazivaju je kod utapanja, groznice, gube, šugavosti, čireva, smrti roditelja, bračnih problema, a zaštitnica je lončara, tkalaca i grada Poitiersa. Mnoga naselja u Francuskoj nose njezino ime (Sainte-Radegonde), a posvećene su joj mnoge crkve diljem Europe. Među njima je i crkva u Bregu (općina Žirovnica, Gorenjska, Slovenija). Po njoj je nazvano i naselje Radegunda (općina Mozirje) u Sloveniji (Štajerska).