SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Terezija Benedikta od Križa

Sveta Terezija Benedikta od Križa

Današnja sveta zaštitnica Terezija Benedikta od Križa rođena je kao Edith Stein, najmlađe, jedanaesto dijete židovske obitelji, 12. listopada 1891, u Wrocławu (tada Breslau), Donja Šleska. Studirala je na sveučilištu u Göttingenu, gdje je 1916. doktorirala kao učenica i asistentica glasovitog filozofa Edmunda Husserla. Potaknuta životom i djelom svete Terezije Avilske obratila se 1922. na katoličku vjeru. Djelovala je kao profesorica u djevojačkoj dominikanskoj školi u Speyeru i na Institutu za znanstvenu pedagogiju u Münsteru.

Godine 1934. postala je u Kölnu redovnica karmelićanka i uzela ime Terezija Benedikta od Križa. Pred nacistima se 1938. sklonila u karmelićanski samostan u nizozemskom gradu Echtu, ali su je nacistički zlotvori 2. kolovoza 1942. uhitili zajedno s njezinom sestrom Rosom, također obraćenicom, deportirali u Auschwitz i umorili u plinskoj komori na današnji dan, 9. kolovoza 1942. Napisala je mnoga filozofska i duhovna djela. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987. i svetom 1998. Zazivaju je kod smrti roditelja, a zaštitnica je Europe, mučenika, obraćenih Židova i Svjetskog dana mladih.

Slika: Sveta Terezija Benedikta od Križa

Svetac dana - Sveti Emigdije

Sveti Emigdije

Sveti Emigdije (Emygdius, talijanski Emidio), prvi biskup Ascolija i mučenik, suzaštitnik Dubrovnika i Virovitice, rodio se oko 273. u njemačkom gradu Trieru (Rheinland-Pfalz), u poganskoj obitelji. Pokrstio se, a morao je bježati iz rodnog grada jer je uništavao poganske idole. U Milanu ga je biskup, sveti Materno, zaredio za svećenika. Djelovao je kao propovjednik u milanskom oratoriju svetog Nazarija. Potom je otišao u Rim i tamo od uzetosti izliječio kćerku svoga domaćina Gracijana pa se cijela Gracijanova obitelj obratila na kršćanstvo. Čudesno je izliječio i mnoge druge ljude, među njima i jednog slijepca. Papa Marcelin posvetio ga je za biskupa i poslao ga u grad Ascoli Piceno (Marche). Tamo je obratio brojne pogane i učinio mnoga čudesa. Rimski upravitelj Ascolija Polimije nagovarao je Emigdija da žrtvuje bogu Jupiteru i božici Angariji, zaštitnici Ascolija, a ponudio mu je i ruku svoje kćeri Polizije. Emigdije je pokrstio i Poliziju u rijeci Tronto, kao i mnoge druge kršćane. Razjareni Polimije nakon toga mu je odrubio glavu na mjestu gdje se danas nalazi crveni hram svetog Emigdija (Tempietto Sant'Emidio Rosso). Tada su zaglavili i Emigdijevi sljedbenici Eupolus, Germanus i Valentius. Prema legendi, Emigdije je tada ustao, uzeo u ruke svoju odrubljenu glavu i uputio se u planinu, gdje je pokopan, a na tom mjestu podignut je kasnije hram svetog Emigdija kod pećina (Tempietto Sant'Emidio alle Grotte). Predaja govori da su nakon mučeničke Emigdijeve smrti njegovi sljedbenici navalili na Polimijevu palaču i razorili je. Dogodilo se to za progona cara Dioklecijana, u kolovozu 303.

Papa Pio II. piše 4. lipnja 1462. kako se u Ascoliju zbog duboke pobožnosti prema svetom Emigdiju i brojnih čudesa što se događaju na njegovom grobu, na njegov blagdan okuplja veliko mnoštvo naroda. Ta je pobožnost još više porasla kad je nakon strašnog potresa u Italiji, 1703, grad Ascoli ostao posve neoštećen. Tada su Emigdija mnogi gradovi u srednjoj Italiji izabrali za svojeg zaštitnika. Njegove relikvije i danas počivaju u kripti katedrale u Ascoliju. Crkva ga službeno slavi 5. kolovoza, a mjesne Crkve na različite datume, obično nekoliko dana kasnije. Zazivaju ga kod potresa, a zaštitnik je grada Ascolija i biskupije Ascoli Piceno te mnogih talijanskih naselja, župa, crkava i kapela. Hrvatski grad Dubrovnik pogođen je strašnim potresom 6. travnja 1667, a Dubrovčani su se nakon toga počeli utjecati svetom Emigdiju. Tada je sveti Emigdije postao drugotni zaštitnik grada Dubrovnika i dubrovačke biskupije. Za jakog potresa 1757. i građani naše Virovitice zavjetovali su svetom Emigdiju, zaštitniku od potresa, da će u njegovu čast podići zavjetnu kapelu. Kad je potres prestao, 20. kolovoza 1757, zahvalni Virovitičani odmah su podigli drvenu kapelu svetog Emigdija. Obnovljena kapela svetog Emigdija, s restauriranim oltarom i slikom zaštitnika, nalazi se uz virovitički franjevački samostan.

Slika: Sveti Emigdije

Slika: Sveti Emigdije-katedrala u Ascoliju

Slika: Sveti Emigdije-Tempietto Sant'Emidio alle Grotte u Ascoliju

Slika: Sveti Emigdije-Tempietto Sant'Emidio Rosso u Ascoliju

Svetac dana - Sveta Marianne Cope

Sveta Marianne Cope

Sveta Marianne Cope, američka redovnica, franjevka trećoredica njemačkog podrijetla, rođena je kao Maria Anna Barbara Koob 23. siječnja 1838. u njemačkom gradu Heppenheimu (okrug Bergstrasse, Hessen), u siromašnoj radničkoj obitelji, kao peto od osmero djece Petera Kooba i Barbare Witzenbacher. Njezina je obitelj 1840. emigrirala u Sjedinjene Države i nastanila se u gradu Utica (New York). Postali su župljani Župe svetog Josipa, a Maria je tamo polazila osnovnu školu. Njezin otac obolio je kad je Maria polazila osmi razred. Maria je napustila školu i zaposlila se u tekstilnoj tvornici kako bi pomogla obitelji u uzdržavanju mlađe braće. Otac je umro 1862, braća su odrasla i Maria je mogla ispuniti svoju želju za duhovnim zvanjem. Stupila je 1862. kao novakinja u Treći red Sestara svetog Franje u gradu Syracuseu (New York), a redovničke zavjete položila 1863. Tada je uzela redovničko ime Marianne. Djelovala je kao učiteljica i kao upraviteljica u školama za djecu njemačkih doseljenika. Pomogla je kod osnivanja dvije katoličke bolnice u središnjem dijelu države New York. Od 1870. do 1877. bila je upraviteljica bolnice Svetog Josipa u Syracuseu. Bila je to jedina bolnica u tom gradu, a u njoj su se liječili bolesnici bez obzira na njihovu rasu i vjeru. Osnovala je i bolnicu Svetog Josipa u Utici. Djelovala je i kao poglavarica novakinja, a 1877. imenovana je za poglavaricu provincije.

Zajedno s još šest sestara franjevki trećoredica stigla je 8. studenog 1883. na poziv havajskog kralja Kalakaue u Honolulu kako bi se uključila u njegu gubavaca. Časna majka Marianne planirala je tamo ostati nekoliko tjedana kako bi pomogla u stvaranju medicinske infrastrukture i uvjeta za rad svojih sestara, a zatim se namjeravala vratiti u Syracuse. Ostala je međutim na Havajima 35 godina, sve do svoje smrti. Sestre su najprije upravljale bolnicom Kaka‘ako na otoku O‘ahu, koja je služila kao postaja za primitak bolesnika oboljelih od gube. Majka Marianne osnovala je i bolnicu Malulani, prvu bolnicu na otoku Maui. U naselju Kalaupapa na otoku Moloka'i Marianne i njezine sestre potpuno su promijenile sustav rada s pacijentima i poboljšale uvjete njihovog smještaja.

Njezin boravak na Moloka'iu poklopio se s posljednjim godinama djelovanja oca Damiaana De Veustera, svećenika koji je vjerno služio oboljelima od Hansenove bolesti te 1889. i sam umro od gube (pišemo o njemu u prilogu od 15. travnja). Majka Marianne obećala je svojim sestrama da nijedna od njih nikada neće oboljeti od gube iako su dolazile u neposredni dodir s pacijentima. To se obećanje i ispunilo. Zbog svojih nastojanja stekla je naziv „ljubljena majka izopćenika“. Osnovala je 1885. dom za kćerke pacijenata koje su živjele u koloniji gubavaca. U studenom 1888. majka Marianne i dvije njezine sestre, Leopoldina Burns i Vincentia McCormick, osnovale su dom i školu za djevojke na Moloka'iu. Marianne je 1889. preuzela i upravljanje doma za dječake koji je osnovao sveti Damiaan De Veuster. Posljednjih godina života bila je prikovana za kolica zbog kronične bolesti bubrega. Preminula je 9. kolovoza 1918. u Kaulaupapi nakon srčanog napada. Većina njezinih relikvija nalazi se danas u u katedralnoj bazilici Naše Gospe od Mira u havajskoj prijestolnici Honolulu. Papa Benedikt XVI, proglasio ju je blaženom 14. svibnja 2005, a svetom 21. listopada 2012. Svetište i muzej svete Marianne Cope nalazi se u Syracuseu (New York). Izabrana je 2005. u američku Nacionalnu žensku dvoranu slavnih (National Women's Hall of Fame).