SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
12	Blaženi Carlo Acutis
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Demetrije Srijemski

Sveti Demetrije Srijemski

Današnji sveti zaštitnik je Demetrije (Dimitrije, Dmitar, Mitar) Srijemski, đakon i mučenik, čije je djelovanje vezano i uz naše krajeve. Rođen je oko 270. kao sin visokog vojnog časnika. Đakon sirmijskog biskupa mučenika Ireneja, za Dioklecijanova progonstva osuđen je na smrt, mučen i pogubljen na jednom od savskih mostova oko 304. zbog čuvanja svetih knjiga. Najpoznatiji je od takozvanih srijemskih mučenika. Na mjestu pogubljenja izvan zidina Sirmija bila mu je podignuta bazilika. Kad je hunski kralj Atila 441. razorio Sirmij, relikvije su mu prenesene u Solun, u kojem je postao domaći svetac, a njegova bazilika (V. stoljeće) sjedište štovanja za sav kršćanski Istok.

Njegov kult jako je raširen na Istoku, posebno u Grka i pravoslavnih Slavena, ali i u Hrvata. Po njemu je ime dobio i veliki hrvatski kralj Dmitar Zvonimir pa danas imendan slave i neki naši Zvonimiri i Zvonke. U srednjem vijeku bio je omiljeni zaštitnik vojnika, vitezova i križara. Sačuvano je 20 svečanih govora koje su o njemu izrekli visoki crkveni dostojanstvenici i veliki govornici. Antički Sirmium, u IV. stoljeću politička i crkvena metropola rimske Panonije, nazvan je 1180. po crkvi svetog Demetrija Civitas Sancti Demetrii, potom Dmitrovica pa Mitrovica i na kraju Srijemska (Sremska) Mitrovica. Stoga je sveti Demetrije zaštitnik Srijemske Mitrovice, grada, župe i srijemske biskupije. Zaštitnik je i Soluna, Beograda te mnogih drugih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela diljem kršćanskog svijeta i u hrvatskim krajevima (Piškorevci kod Đakova-grkokatolici, Brodski Drenovac kod Pleternice, Trenkovo kod Velike, Zadar-Sveučilište, Gabrili-Konavle, Ravno-Oblat, pravoslavne crkve u Dalju, Malom Grđevcu, Bračevcima kod Đakova i Stupovači kod Kutine).

Slika: Sveti Demetrije Srijemski

Svetac dana - Blaženi Bonaventura iz Potenze

Blaženi Bonaventura iz Potenze

Blaženi Bonaventura iz Potenze (Bonaventura da Potenza), talijanski svećenik, franjevac konventualac, rođen je kao Carlo Antonio Gerardo Lavanga 4. siječnja 1651. u Potenzi, glavnom gradu talijanske regije Basilicate. Dijete siromašne i pobožne obitelji, prvih petnaest godina života proveo je u dječjim igrama i u vjerskom žaru koji ga je obuzimao već u ranoj mladosti. U redove franjevaca konventualaca pristupio je 1666. u gradu Nocera Inferiore (provincija Salerno, Campania), a za svećenika je zaređen 1675. u katedrali grada Amalfija (provincija Salerno). Bio je glasoviti misionar na području Campanije (južna Italija) i boravio u mnogim campanijskim samostanima (Aversa, Maddaloni, Amalfi, Ischia, Sorrento, Napulj). Odbijao je visoke službe i položaje, a 1703. prihvatio mjesto učitelja franjevačkih novaka u Noceri. Premješten je 1709. u Ravello (provincija Salerno), gdje je preuzeo duhovno vodstvo u tamošnjem samostanu. Kad bi dočuo da je u nekom mjestu izbila pošast kuge, odmah bi pohitio tamo i revno dvorio bolesnike.

Temperamentni, vatreni južnjak, bio je odani štovatelj Blažene Djevice Marije, naročito njezinog Bezgrešnog začeća. Bio je pravi sin svetog Franje jer je nasljedovao njegovo siromaštvo i ljubav, čistoću i duh svladavanja. Njegova naročita vrlina bila je poniznost i poslušnost pa su ga i nazvali “svecem poslušnosti”. Pripisuju mu se mnoga čudesa, a imao je dar proroštva, poniranja u srca, levitacija i ekstaza. Mistik, preminuo je u Ravellu od posljedica gangrene, na današnji dan, 26. listopada 1711, pjevajući psalme. Prije nego su ga pokopali u crkvi svetog Franje, pronijeli su njegovo tijelo u procesiji gradskim ulicama. Pobožni narod slavio ga je kao pravoga sveca. Blaženim ga je proglasio 1755. papa Pio VI. Njegove relikvije nalaze se u Ravellu. U nadbiskupiji Amalfi-Cava de' Tirreni svečano je 2011. proslavljena 300. obljetnica Bonaventurine smrti.

Slika: Blaženi Bonaventura iz Potenze

Svetac dana - Blaženi José Gregorio Hernández

Blaženi José Gregorio Hernández

Blaženi José Gregorio Hernández Cisneros, venezuelski liječnik, franjevački trećoredac, kartuzijanac, rođen je 26. listopada 1864. u selu Isnotú (savezna država Trujillo, sjeverozapadna Venezuela), kao najstarije od šestero djece trgovca Benigna Maríje Hernándeza Manzanede i domaćice Josefe Antonije Cisneros Mansilla. Kršten je 30. siječnja 1865, a krizman 6. prosinca 1867. U glavnom gradu Venezuele Caracasu polazio je od 1878. uglednu srednju školu Colegio Villegas, a s 18 godina počeo studirati medicinu. Diplomirao je 29. lipnja 1888, a zatim kao državni stipendist nastavio sa specijalizacijom u Parizu i Berlinu. Od 1891. djelovao je kao sveučilišni profesor u Caracasu i kao vodeći liječnik u bolnici José María Vargas. Bilo mu je izuzetno stalo do siromaha i nevoljnika pa ih je liječio besplatno i kupovao im lijekove vlastitim novcem. Osjećao je želju za duhovnim pozivom pa je 7. prosinca 1899. postao franjevački trećoredac. Namjeravao se pridružiti redovnicima kartuzijancima i proveo je razdoblje od 16. srpnja 1908. do 21. travnja 1909. u kartuzijanskom samostanu Santo Spirito di Farneta u talijanskom gradu Lucchi (Toscana). Uzeo je redovničko ime fra Marcello, ali se morao vratiti u Caracas zbog zdravstvenih problema.

Nakon što je venezuelski diktator, general Juan Vicente Gómez Chacón, privremeno zatvorio sveučilište u Caracasu, doktor José Gregorio studirao je 1913. osam mjeseci teologiju u Rimu (Collegio Pio Latino Americano). Opet se razbolio i morao se vratiti u Venezuelu. Prepoznao je to kao znak da treba odustati od vjerskog poziva i da je njegov apostolat obavljanje liječničke prakse. Erudit, samac, proveo je ostatak svojeg života posvećen molitvama i besplatnoj liječničkoj brizi za siromahe. Preminuo je 29. lipnja 1919. u Caracasu. Srušio ga je automobil dok je izlazio iz ljekarne, u kojoj je upravo kupio lijekove za jednu stariju pacijenticu. Udario je glavom u rub pločnika, prevezen je u bolnicu i tamo je umro. Njegove relikvije počivaju u župnoj crkvi Naše Gospe od svjetla u središtu Caracasa. Odmah nakon njegove smrti vjernici diljem Latinske Amerike počeli su ga častiti kao sveca. Blaženim ga je proglasio 30. travnja 2021. papa Franjo. Svečanost beatifikacije održana je u Caracasu, a obrede je predvodio apostolski nuncij Aldo Giordano. Blaženi José Gregorio Hernández zaštitnik je studenata medicine, dijagnostičara, liječnika i pacijenata. U Venezueli je naročito omiljen među običnim pukom i uživa status nacionalnog junaka, a njegovim imenom nazvane su mnoge ustanove, bolnice, župe i ulice.