SVECI MJESECA - TRAVANJ

1	Uskrsni ponedjeljak
1	Sveti Hugo
1	Sveta Marija Egipatska
1	Sveti Venancije
1	Blaženi Karlo Austrijski
2	Sveti Franjo Paolski
2	Sveti Franjo Coll Guitart
2	Sveti Dominik Tuoc
3	Sveti Richard iz Chichestera
3	Blaženi Piotr Edward Dańkowski
3	Sveti Pedro Calungsod
4	Sveti Izidor Seviljski
4	Blažena Aleta
4	Sveti Benedikt Moro
5	Sveti Vinko Ferrer
5	Sveta Julijana iz Liègea
5	Sveta Maria Crescentia Höss
6	Sveti Celestin I.
6	Sveti Eutihije
6	Blaženi Michele Rua
7	Bijela nedjelja
7	Sveti Ivan de La Salle
7	Sveti Hermann Joseph
7	Sveti Henry Walpole
8	Sveta Julija Billiart
8	Sveti Albert Jeruzalemski
8	Blaženi August Czartoryski
9	Sveta Marija Kleofina
9	Blaženi Toma iz Tolentina
9	Sveti Hagaj
10	Sveti Mihael de Sanctis
10	Sveti Ezekijel
10	Sveta Magdalena od Canosse
11	Sveti Stanislav
11	Sveta Gemma Galgani
11	Blažena Elena Guerra
12	Sveti Josip Moscati
12	Sveti Julije I
12	Sveti Zeno iz Verone
13	Sveti Hermenegildo
13	Sveti Martin I
13	Blažena Margherita iz Castella
14	Sveta Lidvina
14	Sveta Terezija de Los Andes
14	Sluga Božji Alojzije Palić
15	Sveti Benedikt Josip Labré
15	Sveti Damjan De Veuster
15	Sluga Božji Petar Barbarić
16	Sveta Bernardica Soubirous
16	Blaženi Arcangelo Canetoli
16	Sveti Aron
17	Sveta Kateri Tekakwitha
17	Blažena Mariana od Isusa Navarro
17	Blaženi Rudolf iz Berna
17	Sveti Inocent iz Tortone
18	Blažena Marija od Utjelovljenja
18	Blažena Marija Ana Blondin
18	Sveta Debora
19	Sveti Leon IX.
19	Sveti Ekspedit iz Melitene
19	Sveti Natan
20	Sveta Agneza iz Montepulciana
20	Blaženi Simone Rinalducci
20	Sveti Anicet
21	Sveti Anzelmo
21	Sveti Román Adame Rosales
21	Sveti Joseph Vaz
22	Sveti Konrad von Parzham
22	Sveti Kajo I, papa
22	Sveti Leonida
22	Sveti Teodor Sikeot
23	Sveti Juraj
23	Sveti Adalbert Praški
23	Blaženi Egidije Asiški
23	Blažena Terezija Marija od Križa Manetti
24	Sveti Fidelis
24	Sveta Marija Eufrazija Pelletier
24	Sluga Božji Egidije Bulešić
25	Sveti Marko
25	Sveti Petar od svetog Josipa Betancur
25	Blaženi Benedikt XII
26	Blaženi Jakov Zadranin
26	Majka dobrog savjeta
26	Sveti Pashazije Radbert
26	Sveti Anaklet
27	Blažena Ozana Kotorska
27	Sveta Zita
27	Sveti Antim iz Nikomedije
28	Sveti Petar Chanel
28	Sveti Ljudevit Montfortski
28	Sveti Pavao Pham Khac Khoan
29	Sveta Katarina Sijenska
29	Sveti Petar Veronski
29	Sveti Hugo iz Clunyja
30	Sveti Pio V.
30	Sveti Josip Benedikt Cottolengo
30	Blažena Paulina von Mallinckrodt

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Fidelis

Sveti Fidelis

Svetac čiji kojeg se danas prisjećamo je Fidelis iz Sigmaringena, njemački kapucin, pravnik i mučenik. Živio je i djelovao u vrijeme velike napetosti između katolika i protestanata, koja se najprije izrodila u hugenotske ratove, a zatim u strašni tridesetogodišnji rat. Rodio se 1. listopada 1578. kao Markus Rey (ili Roy) u Sigmaringenu, gradu na jugu Njemačke (Baden-Württemberg). Studirao je od 1598. pravo i filozofiju na sveučilištu u Freiburgu. Filozofiju je diplomirao 1603, a zatim je nekoliko godina putovao Europom kako bi stekao nova iskustva, što bolje upoznao svijet i naučio strane jezike. Godine 1611. postao je doktor građanskog i crkvenog prava. Skroman, ponizan i pobožan, kao odvjetnik uporno se zalagao za prava siromašnih i zapostavljenih ljudi. Prozvali su ga „odvjetnikom siromaha“, a siromasima bi davao i vlastitu odjeću. Ubrzo se razočarao zbog korupcije i nepravde u svojoj struci i napustio odvjetničku karijeru. Pridružio se svom bratu Georgu i stupio u kapucinski red, a prije toga je imetak razdijelio siromasima i bogoslovima. Uzeo je redovničko ime Fidelis (Vjeran). Kao kapucin, vjerni sljedbenik svetog Franje, nastavio se brinuti za nevoljnike i siromahe. Za svećenika je zaređen 1612. u njemačkom gradu Konstanzu i tom prigodom sastavio „Vježbe serafske pobožnosti“, u kojima se ogleda njegova vatrena duša, kojoj je iznad svega stalo do pomirenja i ujedinjenja rastavljene i zavađene kršćanske braće. Kao svećenik i redovnik djelovao je u mnogim njemačkim, austrijskim i švicarskim gradovima, a od 1621. kao gvardijan kapucinskog samostana u austrijskom gradu Feldkirchu (Vorarlberg). Jedan njegov subrat svjedoči o njemu: "U svim je životnim prilikama njegov duh bio uzdignut k Bogu: u žezi i studeni, u gladu i žeđi, u opasnostima i nevoljama, bilo da se nalazio u samostanu, bilo izvan njega." Ustajao bi u ponoć te molio i razmatrao po tri sata, a ujutro u 5 bio prvi u koru.
Pročuo se obraćenjem nekih kalvinista pa je postavljen za poglavara skupine od 9 kapucina koji su početkom 1622. poslani u švicarski kanton Graubünden da kao misionari suzbijaju nauk tamošnjih protestanata, kalvinista i cvinglijevaca. U svojim nastojanjima imali su uspjeha, zahvaljujući u dobroj mjeri Fidelisovim obraćenjima uglednih protestanata. Njegovi uspjesi razbjesnili su kalviniste u Graubündenu. Na dan svoje smrti propovijedao je u selu Grüschu, a zatim su ga pozvali u susjedno selo Seewis im Prättigau zbog tobožnje želje za obraćenjem. Hrabro se odazvao, iako je slutio tragičan kraj. Izjavio je: "Za pravu vjeru sam spreman i umrijeti. Šalju me da je propovijedam, a ja, iako smatram da sam nevrijedan mučeničke krune, znam ipak sigurno da mi ju je Gospodin već pripravio." Nazočnost austrijskih vojnika, koji su u selu osiguravali mir, još je više uznemirila duhove, a Fidelis je optužen kao austrijski špijun. Dok se penjao na propovjedaonicu, opazio je na njoj napisane riječi: "Propovijedat ćeš još danas i nikad više!" I doista, njegova je propovijed bila prekinuta i u crkvi je nastao metež. Na njega je ispaljen metak iz muškete, ali ga nije pogodio. Spustio se s propovjedaonice te izišao iz crkve. Na povratku u Grüsch, kamo je krenuo sam, opkolila ga je skupina od dvadestak naoružanih kalvinista, koji su nahrupili na njega mačevima i željeznim štapovima. Umorili su ga dok je molio: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Preminuo je kao mučenik na današnji dan, 24. travnja 1622, u Seewisu. Njegovo tijelo počiva danas u katedrali u Churu, glavnom gradu kantona Graubünden. Blaženim ga je proglasio 1729. papa Benedikt XIII, a svetim 1746. papa Benedikt XIV. Zaštitnik je gradova Feldkircha i Sigmaringena, austrijske pokrajine Vorarlberg, pravnika, pravnih postupaka, slobodnog širenja vjere te mnogih župa i crkava.

Slika: Sveti Fidelis

Svetac dana - Sveta Marija Eufrazija Pelletier

Sveta Marija Eufrazija Pelletier

Sveta Marija Eufrazija (Marie-Euphrasie) Pelletier, francuska redovnica, utemeljiteljica Kongregacije Naše Gospe od milosrđa Dobroga Pastira (Congrégation de Notre-Dame de Charité du Bon-Pasteur), rođena je 31. srpnja 1796. u gradiću Noirmoutier-en-l'Île (otok Noirmoutier, departman Vendée, sjeverozapadna Francuska), kao Rose-Virginie Pelletier, osmo dijete liječnika Juliena i njegove supruge Anne. U jeku krvave Francuske revolucije morali su se na taj otok skloniti njezini pobožni roditelji. I ona će kasnije, kao redovnica, ostati nepokolebljivo vjerna Crkvi i papi. U mladosti je primila primjeran kršćanski odgoj kod sestara uršulinki u Toursu (središnja Francuska). S 10 godina ostala je bez oca, a sa 14 godina bez majke. Stupila je 20. listopada 1814. u družbu sestara Naše Gospe od milosrđa i utočišta u Toursu. Tu je družbu za odgoj problematičnih, siromašnih i odbačenih djevojaka 1641. osnovao sveti Ivan Eudes. Rose-Virginie oduševila se za takav rad, 9. rujna 1817. položila redovničke zavjete i uzela ime Marija Eufrazija. Već je u 29. godini, 1825, postala nadstojnica samostana u Toursu. Tada je osnovala novu kontemplativnu skupinu, Sestre Magdalene, za one djevojke koje su nakon obraćenja htjele služiti Bogu kao redovnice.

Uputila se 1829. u grad Angers (departman Maine-et-Loire, zapadna Francuska) i tamo utemeljila novu kuću, samostan Dobrog Pastira, matičnu kuću družbe Naše Gospe od milosrđa Dobroga Pastira. Tu je novu družbu 3. travnja 1835. odobrio i papa Grgur XVI. Majka Marija Eufrazija poduzimala je duga i teška putovanja u mnoge strane zemlje. Kao poglavarica postigla je svojevrsni rekord u povijesti Crkve jer je od 1829. do 1868. sama osnovala 110 kuća i 16 provincija, s oko 3 tisuće redovnica u 35 zemalja. U nekim zemljama družba svete Marije Eufrazije Pelletier vodi brigu i za djevojke u kaznionicama. Njezina ljubav prema Isusu i Mariji, njezin apostolski žar, bio je povezan s najvećom mogućom čovječnošću, prijaznošću i bezgraničnom dobrotom, ali i izvanrednim smislom za stvarnost. Morala je često i trpjeti zbog samovolje nekih crkvenih prelata, ali je njezina strpljivost te ljubav i vjernost Crkvi nadvladala sve poteškoće. Preminula od posljedica raka na današnji dan, 24. travnja 1868, u Angersu. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 30. travnja 1933, a papa Pio XII. svetom 2. svibnja 1940. Njezino svetište nalazi se u opatiji svetog Nikole u Angersu, matičnoj kući njezine kongregacije. Zaštitnica je putnika. Danas Sestre Dobroga Pastira djeluju na svim kontinentima, s oko 4 tisuća redovnica u 72 zemlje i trenutno brinu za oko 353 tisuće žena, djece, bolesnika, prognanika, žrtava nasilja i sukoba.

Slika: Sveta Marija Eufrazija Pelletier

Svetac dana - Sluga Božji Egidije Bulešić

Sluga Božji Egidije Bulešić

Sluga Božji Egidije Bulešić (Egidio Bullesi), hrvatski i talijanski franjevački trećoredac, rođen je 24. kolovoza 1905. u Puli kao treće od devetero djece tehničkog crtača u pulskom vojnom brodogradilištu Franje Bulešića i Marije Diritti, u obitelji podrijetlom iz Svetvinčenta. U djetinjstvu je čudesno prebolio upalu pluća, a kasnije i španjolsku gripu. Školovao se u pulskoj osnvnoj školi „Tone Peruško“ (tada Pučka škola Svetog Martina). Za vrijeme I. svjetskog rata austrougarske vlasti iselile su obitelj Bulešić iz Pule s još oko 50 tisuća Istrana, najprije u Rovinj, potom u Mađarsku (Szeged) i na kraju u Austriju (Wagna kraj Leibnitza i Graz). Već s 13 godina počeo je raditi u pulskom vojnom brodogradilištu Uljanik kao tesarski šegrt, a potom nakon večernje škole kao tehnički crtač. Za vrijeme jedne svibanjske pobožnosti osjetio je u sebi jaki vjerski poriv. Svakog jutra išao je najprije na misu, a nakon toga na posao. Postao je 4. listopada 1920. član franjevačkog trećeg reda (uzeo je redovničko ime Ludovico/Ljudevit) i upisao se u Apostolat molitve, Klub svetog Franje, Katoličku akciju i Karitativno društvo svetog Vinka Paulskog. Njegovi duhovni uzori bili su sveti Franjo Asiški i sveta Terezija od Djeteta Isusa. Egidijev duhovni vođa bio je Tito Castagna, franjevac u samostanu svetog Antuna u Puli. Kao član franjevačkog svjetovnog reda Egidije je razvijao apostolat među mladima. Pohađao je starce i bolesnike, pomagao napuštenoj djeci. Često je hodočastio u svetište Majke Božje od milosti u Šijani. Za odsluženja vojnog roka u talijanskoj ratnoj mornarici (od 1925. do 1927) na ratnom razaraču „Dante Alighieri“, brodu s 1300 mornara, vratio je mnoge mornare i časnike vjeri. Jedan od njih, Guido Foghin, kasnije je postao franjevac i svećenik, misionar u Kini i Gvatemali. Na brodu je Egidije osnovao brodsku knjižnicu, nabavio knjige i podigao oltar.

Nakon dolaska iz vojske ostao je bez posla jer se nije želio priključiti fašističkom pokretu. Zaposlio se u brodogradilištu u Monfalconeu (Friuli-Venezia Giulia) kao tehnički crtač, stanovao kod župnika i razvio karitativnu djelatnost, naročito brinući o siromašnoj i nepismenoj djeci. Plaću je dijelio na tri dijela: obitelji, trojici braće u sjemeništu i siromasima. Za olujnog vremena, vozeći se na biciklu, zaradio je tešku upalu pluća koja je prerasla u tuberkulozu. Vratio se u Pulu i bez uspjeha se liječio u pulskoj bolnici. I teško bolestan zadržao je vedrinu i dobrotu. Preminuo je 25. travnja 1929. u Puli. Nakon smrti, po njegovoj izričitoj želji, obučen je u franjevački habit. Pokopan je na gradskom groblju u Puli, a njegov brat Eugenio, svećenik, dao je Egidijeve posmrtne ostatke 1974. prenijeti u svetište Majke Božje na otočiću Barbana kraj Grada (Friuli-Venezia Giulia). Odmah se raširio glas o njegovoj svetosti. O Egidijevom životu i djelu objavljene su mnoge knjige i rasprave. Talijanski isusovac Gabriele Navone napisao je knjigu „Nasmijani mornar“ (1975), koja je doživjela dvanaest izdanja. Istarski svećenik Marijan Jelenić objavio je knjige „Život za druge“ (1978) i „Svetac iz Pule“ (1996), a franjevac Ivan Damiš knjigu “Časni sluga Božji Egidije Bulešić, apostol mladih, svjetovni franjevac” (2009). Mnogi vjernici iskazuju Egidiju svoje štovanje i utječu se njegovom zagovoru. Često se citiraju proročke riječi njegovog župnika Antonija Santina (kasnijeg riječkog i tršćanskog biskupa) nad grobom: „Danas ne treba roniti suze. Egidije više od oplakivanja zaslužuje da mu zavidimo i da ga slijedimo. Ne treba ni moliti za njega. Naprotiv, očekujemo kišu njegovih milosti, njegov zagovor. Ne treba ni cvijeća. Cvijeće će samo niknuti iz zemlje koja ga skriva i na putovima kojima je išao sijući svoje divne kreposti. Na ovom grobu nije bogohulno reći: Isus Krist je u osobi Egidija još jednom prošao zemljom čineći dobro.“ Postupak njegove beatifikacije započeo je 1974. u Trstu, a papa Ivan Pavao II. proglasio je 1997. Egidija Bulešića časnim slugom Božjim.