SVECI MJESECA - TRAVANJ

1	Uskrsni ponedjeljak
1	Sveti Hugo
1	Sveta Marija Egipatska
1	Sveti Venancije
1	Blaženi Karlo Austrijski
2	Sveti Franjo Paolski
2	Sveti Franjo Coll Guitart
2	Sveti Dominik Tuoc
3	Sveti Richard iz Chichestera
3	Blaženi Piotr Edward Dańkowski
3	Sveti Pedro Calungsod
4	Sveti Izidor Seviljski
4	Blažena Aleta
4	Sveti Benedikt Moro
5	Sveti Vinko Ferrer
5	Sveta Julijana iz Liègea
5	Sveta Maria Crescentia Höss
6	Sveti Celestin I.
6	Sveti Eutihije
6	Blaženi Michele Rua
7	Bijela nedjelja
7	Sveti Ivan de La Salle
7	Sveti Hermann Joseph
7	Sveti Henry Walpole
8	Sveta Julija Billiart
8	Sveti Albert Jeruzalemski
8	Blaženi August Czartoryski
9	Sveta Marija Kleofina
9	Blaženi Toma iz Tolentina
9	Sveti Hagaj
10	Sveti Mihael de Sanctis
10	Sveti Ezekijel
10	Sveta Magdalena od Canosse
11	Sveti Stanislav
11	Sveta Gemma Galgani
11	Blažena Elena Guerra
12	Sveti Josip Moscati
12	Sveti Julije I
12	Sveti Zeno iz Verone
13	Sveti Hermenegildo
13	Sveti Martin I
13	Blažena Margherita iz Castella
14	Sveta Lidvina
14	Sveta Terezija de Los Andes
14	Sluga Božji Alojzije Palić
15	Sveti Benedikt Josip Labré
15	Sveti Damjan De Veuster
15	Sluga Božji Petar Barbarić
16	Sveta Bernardica Soubirous
16	Blaženi Arcangelo Canetoli
16	Sveti Aron
17	Sveta Kateri Tekakwitha
17	Blažena Mariana od Isusa Navarro
17	Blaženi Rudolf iz Berna
17	Sveti Inocent iz Tortone
18	Blažena Marija od Utjelovljenja
18	Blažena Marija Ana Blondin
18	Sveta Debora
19	Sveti Leon IX.
19	Sveti Ekspedit iz Melitene
19	Sveti Natan
20	Sveta Agneza iz Montepulciana
20	Blaženi Simone Rinalducci
20	Sveti Anicet
21	Sveti Anzelmo
21	Sveti Román Adame Rosales
21	Sveti Joseph Vaz
22	Sveti Konrad von Parzham
22	Sveti Kajo I, papa
22	Sveti Leonida
22	Sveti Teodor Sikeot
23	Sveti Juraj
23	Sveti Adalbert Praški
23	Blaženi Egidije Asiški
23	Blažena Terezija Marija od Križa Manetti
24	Sveti Fidelis
24	Sveta Marija Eufrazija Pelletier
24	Sluga Božji Egidije Bulešić
25	Sveti Marko
25	Sveti Petar od svetog Josipa Betancur
25	Blaženi Benedikt XII
26	Blaženi Jakov Zadranin
26	Majka dobrog savjeta
26	Sveti Pashazije Radbert
26	Sveti Anaklet
27	Blažena Ozana Kotorska
27	Sveta Zita
27	Sveti Antim iz Nikomedije
28	Sveti Petar Chanel
28	Sveti Ljudevit Montfortski
28	Sveti Pavao Pham Khac Khoan
29	Sveta Katarina Sijenska
29	Sveti Petar Veronski
29	Sveti Hugo iz Clunyja
30	Sveti Pio V.
30	Sveti Josip Benedikt Cottolengo
30	Blažena Paulina von Mallinckrodt

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Bijela nedjelja

Bijela nedjelja

Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas zvana i Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću. Ime dolazi od bijele odjeće koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja, odjeća je trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu. Od sedmog stoljeća nosili su odrasli krštenici bijelu odjeću osam dana, od Velike subote ili Uskrsa, sve do druge uskrsne nedjelje. Uobičajeno je da se na Bijelu nedjelju održava svečano slavlje Prve pričesti, a veliki papa Ivan Pavao II. proglasio ju je nedjeljom Božanskog milosrđa. Božanskom milosrđu posvećena je crkva u Ovčari kod Levanjske Varoši.

Slika: Bijela nedjelja

Svetac dana - Sveti Ivan de La Salle

Sveti Ivan de La Salle

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Krstitelj (Jean-Baptiste) de La Salle, “otac moderne pedagogije” i osnivač reda Školske braće (Institut braće kršćanskih škola). Plemićki sin, rodio se u 30. travnja 1651. u francuskom gradu Reimsu (Champagne-Ardenne). Svoj životni vijek proveo je u vrijeme francuskoga kralja Louisa XIV, „kralja sunca“. Kanonik katedrale u Reimsu od 15. godine, svećenik od 1678, doktor teologije od 1680, napustio je položaj kanonika i cijeli svoj život posvetio obrazovanju i odgoju djece i mladeži. Utemeljio je 1680. kongregaciju Školske braće, zasnovanu na djelovanju pobožnih učitelja laika. Ljudska zloća, nerazumijevanje i nezahvalnost nisu ga mogli slomiti i hrabro je podnosio sva poniženja. Za vrijeme velike gladi (1683-1684) vlastiti imetak razdijelio je siromasima.
Bio je osnivač i organizator mnogobrojnih škola za odgoj siromašne djece. Glavne su značajke njegove reforme odgoja besplatno školovanje širokih slojeva, primjena simultane, kolektivne metode umjesto individualne, sustav nižeg i višeg stručnog školstva, prve posebne više škole za učitelje, predavanja na materinjem, a ne na latinskom jeziku. Pedagoški pisac, znatno je utjecao na razvoj moderne pedagogije, a njegova glavna djela su „Dužnosti kršćanina“ (1703) i „Vođenje škola“ (1717) Preminuo je na današnji dan, 7. travnja 1719, u Saint-Yonu kod Rouena (Normandija). Papa Leon XIII. proglasio ga je 1888. blaženim, a 1900. svetim, dok ga je papa Pio XII. proglasio 1950. zaštitnikom svih učitelja. Zaštitnik je i odgojitelja, školskih upravitelja te mnogih naselja, ustanova, učilišta, župa i crkava diljem svijeta. Njegovi sljedbenici, Braća kršćanskih škola ili de La Salleova braća, danas uspješno djeluju u 82 zemlje na svim kontinentima, u više od 1000 učilišta, s više od milijun učenika i studenata.

Slika: Sveti Ivan de La Salle

Svetac dana - Sveti Hermann Joseph

Sveti Hermann Joseph

Sveti Hermann Joseph, njemački svećenik, redovnik premonstratenz (norbertinac) i mističar, rođen je 1150. u Kölnu, kao sin plemenitih ali siromašnih roditelja, grofa Lothara von Area i buduće svetice, Hildegund von Meer. Već je od djetinjstva duboko štovao Isusa i Mariju te se kretao u njihovom društvu kao u krugu naprisnijih prijatelja. O tim Hermannovim doživljajima kruže mnoge legende. I njegov nadgrobni spomenik u Steinfeldu prikazuje ga s djetetom Isusom u naručju. Prema predaji Hermann Joseph je bio tako blizak s Isusom da se s njim igrao već kao dječak. Već je u dvanaestoj godini, 1162, ušao u samostan premonstratenza (norbertinaca) u Steinfeldu (općina Kall, okrug Euskirchen, Nordhrein-Westfalen). Kao učenik boravio je nekoliko godina i u nizozemskom samostanu Mariëngaarde kod Halluma (Friesland). Kad se vratio u Steinfeld, obavljao je neko vrijeme službu blagovaoničara i sakristana, a bio je i vješt urar. Tada je njegova pobožnost prema Isusu, prisutnim u Euharistiji, još više porasla.

Kad je postao svećenik, službovao je u raznim ženskim samostanima cistercitskog i norbertinskog reda. U tim samostanima cvala je pobožnost Srcu Isusovom. Hermannu Josephu pripusuje se i po mnogima najstariji himan Srcu Isusovom, „Summi regis cor aveto“ („Zdravo, srce, velikoga kralja“). Hermann Joseph nastojao se u svojem životu što više suobličiti s Kristom Gospodinom. Izgledalo je da su kod njega sve zemaljske vrijednosti posve u pozadini. Spavao je na tvrdom ležaju i strpljivo podnosio sve neugodnosti i bolesti, a iz solidarnosti s Kristom želio je da ga ljudi omalovažavaju i preziru. Bio je i veliki štovatelj Majke Božje. U svojim stihovima slavio je Marijinih pet radosti, a Mariju je najradije nazivao „Ružom“. Na glasovitoj slici flamanskog baroknog majstora Antona van Dycka prikazana je vizija Hermanna Josepha kako sklapa mistične zaruke s Marijom. Bio je obdaren čestim vizijama i ekstazama, autor mnogih molitvi, himni i teoloških studija. Preminuo je na današnji dan, 7. travnja 1241 (ili 1252), u cistercitskom samostanu u Hovenu, dijelu grada Zülpicha (okrug Euskirchen, Nordhrein-Westfalen). Od davnih dana štovan je kao svetac, a na njegovom grobu stoljećima su se okupljali mnogi hodočasnici. Službeno ga je svetim proglasio 1958. papa Pio XII. Naročito ga štuju u biskupijama Aachen i Köln, a crkva u Steinfeldu, gdje se čuvaju rekvije svetog Hermanna Josepha, podignuta je na dostojanstvo manje bazilike. Zaštitnik je urara, majki, djece i učenika. Nazivaju ga i „jabučnim svecem“ jer je prema predaji Majci Božjoj i djetetu Isusu još kao dječak u crkvu svete Marije u Kölnu donosio na dar jabuke.

Slika: Sveti Hermann Joseph

Svetac dana - Sveti Henry Walpole

Sveti Henry Walpole

Sveti Henry Walpole, engleski svećenik, isusovac i mučenik, rođen je 1558. u Dockingu (Norfolk, istočna Engleska), kao najstariji sin anglikanaca, Christophera Walpolea i Margery Beckham. Studirao je pravo u Norwichu, Cambridgeu i Londonu (Gray’s Inn). Tamo je stupio u kontakt s katoličkim plemićima i sudjelovao u raspravama Edmunda Campiona s anglikanskim duhovnicima. Bio je nazočan kada je 1581. pogubljen sveti Edmund Campion (pišemo o njemu u prilogu od 1. prosinca), a mučenikova krv poškropila je njegovu odjeću. Potaknut Campionovim primjerom obratio se na katoličku vjeru. Posvetio je Campionu malu pjesničku zbirku, potajno tiskanu i raspačavanu po Londonu. Walpole je postao sumnjiv i pobjegao je iz Londona, najprije u roditeljski dom u Dockingu, a zatim u Francusku. U francuski grad Reims stigao je 7. srpnja 1582. Primljen je 28. travnja 1583. u papinski Engleski kolegij u Rimu. Stupio je 2. veljače 1584. u isusovački red, vratio se u Frncusku i nastavio školovanje na Škotskom kolegiju u Pont-à-Moussonu (sjeveroistočna Francuska). Zaređen je za svećenika 17. prosinca 1588. u Parizu, a zatim su ga poslali u Bruxelles. Tečno je govorio engleski, talijanski, francuski, latinski i španjolski jezik. Služio je potom kao kapelan bjeguncima iz Engleske i Irske, katolicima koji su služili u španjolskoj vojsci u Nizozemskoj. Zarobili su ga engleski vojnici i otpremili ga u utvrdu Fort Flushing (danas grad Vlissingen, provincija Zeeland, jugozapadna Nizozemska). Tamo su ga mučili dok ga nisu otkupili njegov brat Michael i isusovački poglavari. Nakon boravka u belgijskom gradu Tournaiu (provincija Hainaut, Valonija) isusovci su ga poslali u Španjolsku, kako bi pomogao pri osnivanju engleskih sjemeništa u Sevilli i Valladolidu (početkom 1593. bio je vicerektor tamošnjeg Kolegija svetog Albana). Henry, njegov najmlađi brat Thomas i neki engleski vojnik ukrcali su se u Dunkerqueu na jedan polupiratski francuski brod s namjerom da pristanu u Škotskoj jer su južne engleske luke bile zatvorene zbog kuge. Otac Henry trebao je djelovati kao dušobrižnik progonjenih katolika na području Yorka.

Nakon deset dana plovidbe po olujnom moru iskrcali su se 4. prosinca 1593. na rtu Flamborough Head i zatim su se razdvojili. Ubrzo nakon toga Henry je uhićen u jednog krčmi u Bridlingtonu (istočni Yorkshire), a izdao ga je za novac jedan suputnik s broda. Tri mjeseca proveo je u zatvoru u Yorku, a u veljači 1594. zloglasni lovac na svećenike Richard Topcliffe otpremio ga je u londonski Tower. Tamo su oca Henryja sustavno mučili, a u proljeće 1595. vraćen je u York na suđenje. Zajedno s njim suđen je i engleski svećenik, blaženi Alexander Rawlins (Oxford, 1560-York, 1595), uhićen na Božić 1594. u Winstonu (Durham). Suđenje Walpoleu i Rawlinsu održano je 3. travnja 1595. Suci su od dvojice svećenika tražili da priznaju kraljičinu apsolutnu vlast u vjerskim pitanjima, a oni su to odbili. Zbog toga su kao veleizdajnici osuđeni na vješanje, vađenje utrobe i raščetvorenje na stratištu Tyburn (Knavesmire) u Yorku. Kazna je izvršena 7. travnja 1595. u Yorku, a vađenje utrobe spriječio je jedan konjanik u prolazu. Henryja Walpolea blaženim je proglasio 15. prosinca 1929. papa Pio XI (tada je blaženim proglašen i Alexander Rawlins), a svetim 25. listopada 1970. papa Pavao VI, kao jednog od četrdeset mučenika Engleske i Walesa.